Jučer je u Muzeju Turopolja u sklopu Matičinog četvrtka održano predavanje o starim glagoljaškim medicinskim zapisima iz 14. pa sve do 18. stoljeća. Gošća 161. Matičinog četvrtka bila je dr. sc. Marija-Ana Dürrigl sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu.
– Svima je poznato da se stari glagoljaški tekstovi tiču liturgije ili su to nabožni i moralno poučni tekstovi, a rijetki su oni namijenjeni liječenju. Malo je takvih glagoljaških tekstova danas opisano i identificirano, a dvije takve male zbirke tekstova tzv. ljekaruše nalaze se danas u arhivu HAZU-a. – ispričala je dr. Dürrigl.
Termin ‘ljekaruše’ označuje stare rukopise u kojima su bila skupljena narodna shvaćanja o bolestima i umijeću liječenja. Uglavnom su sadržavale zbirke propisa o priređivanju lijekova te naputke o liječenju raznih bolesti i bile su najpopularniji žanr u srednjovjekovnoj medicinskoj literaturi. Ljekaruše su poznate i u drugim zemljama pod raznim nazivima npr. na bugarskom se zovu ‘večernici’, a na engleskom ‘leech books’.
Dr. sc. Marija-Ana Dürrigl pročitala nam je neke od tih zanimljivih srednjovjekovnih recepata iz najstarije sačuvane ljekaruše napisane krajem 14. st.
Lijek za brže zacjeljivanje rana – „Vazmi ugalj hrastov goruć, istolci ta ugalj močno, istavi i priloži čista ulja i smjesu priloži na ranu i iscelejet.“
Lijek za oči – „Vazmi višnjeva lista kada ni na njem rosi ali dažja prekuhaj ga va vode da pol uvre vode, ovu vodu peri oči va dne dvakrat ali trikrat i oćeš bolje vidit i budu zdravi oči.“
Neki od tih naputaka za liječenje prirodnim putem i danas su primjenjivi, a neki su u današnje vrijeme neprihvatljivi pa čak i opasni po zdravlje.
