‘Ma stat ću samo na dvije minute, ne bude nikome smetalo’, najčešće je razmišljanje onih koji bez razloga odluče svoj automobil parkirati na mjesto namijenjeno osobama s invaliditetom. Ako uopće razmišljaju. Ovo je nažalost vrlo čest slučaj na parkingu pored trgovina, kafića, vrtića, dvorana i obrazovnih ustanova.
S tim problemom se svakodnevno susreće i Marina Drašković, osnivačica i trenerica Judo kluba Fuji, koja je jutros izrazila svoju ljutnju ponovno parkiranim automobilom kod rampe za invalidska kolica uz Veleučilište Velika Gorica. U blizini se nalazi i ulaz u dvoranu Judo kluba Fuji, a ta rampa jedini je prolaz koja djeci u invalidskim kolicima omogućava dolazak od strane glavne ceste.
Marina, koja je tamo svakog dana, ispričala nam je kako ni sami više ne znaju što bi napravili jer su ispred rampe prije bile postavljene žardinjere kako bi se spriječilo parkiranje, no ona je na vlastite oči vidjela kako netko dolazi, izlazi iz auta i miče ih. “Od četiri žardinjere sada je tamo samo jedna, razbijena i bačena sa strane da ‘ne smeta’ za parking. Ispred ulaza u dvoranu smo postavili stajališta za bicikle pa smo barem nekako riješili taj dio problema. Jednom je jedan tata zbog tamo parkiranih auta morao nositi kćer s cerebralnom paralizom i skoro su se oboje poskliznuli i pali između tih automobila.”, rekla nam je.
Glavni problem u ovakvim situacijama je, napominje, to što se uvijek počne nekoga prozivati i vrijeđati, umjesto da se zajednica udruži i potakne pozitivnu svijest o tome koliko ta rampa ili parkirno mjesto nekome zapravo znači. “Jedna od stvari na koje mi se roditelji klinaca s invaliditetom najviše žale jesu zauzeta parkirna mjesta za osobe s invaliditetom. Zamislite, imate jednog tatu koji ima dvije curke u kolicima i onda mora svaku od njih posebno izvaditi i odvesti gdje treba.”, dodaje, objašnjavajući kako mnogi tog problema uopće nisu svjesni.
Jedan od primjera na koji također svakodnevno nailazi je i parking kod vrtića Žirek gdje se nalazi samo jedno mjesto za osobe s invaliditetom. “Svako jutro vidim mame i tate koji pomisle ‘samo na minutu ću’. Ne, nemoj stati niti na minutu. Mislim da su ljudi često u svom svijetu i ako nemaju nikoga tko im je u kolicima, vjerojatno toga uopće nisu svjesni i ne mogu pojmiti da rade veliku barijeru svojim nemarom.”, zaključuje.
Postavljanje rampe kod VVG-a bio je pozitivan korak i pomoć mnogoj djeci i starijima u invalidskim kolicima, ali nadležnost ovakve situacije ostaje u sivoj zoni i odgovornost se prebacuje u krug. Marina je, kao i ostali, prijavljivala nepropisno parkiranje preko MUP aplikacije, no kako i sama kaže, možda je jednom netko zaista i došao.
Koliko god ljuta zbog neprestane nepravde onih koji ne razumiju, Marina ipak i dalje potiče pozitivu i želi da se ovaj cijeli problem riješi u srži – svjesnim razmišljanjem. “Nažalost se najviše ljudi osvijeste tek nakon što se njima takvo nešto dogodi. Mi u Gorici možemo podići opću svijest ljudi, hajmo krenuti lokalno. Hajmo kroz pozitivu mijenjati stvari i opću svijest. Ako osvijestiš sto ljudi koji to do sada nisu percipirali kao problem, osvijestio si barem sto ljudi. Hajmo Facebook iskoristiti za nešto pozitivno.”
Op.a. Broj osoba s invaliditetom u Velikoj Gorici je oko šest tisuća i tristo ljudi. (izvor)
