Maketar Josip Slanec iz Hrašća u potrazi je za novom idejom. Zaustavio se u Donjem Dragonošcu kraj bajkovitog čardaka jer ga je poželio u svojoj kolekciji.
– Ja se sjećam kad je rađen taj čardak i meni je došla želja da ga uskoro počnem graditi kao svoju maketu. Izabrao sam njega zato što ga znam od ranije. Nekad sam dosta putovao za Sisak. Bio je smješten u mjestu Dužica i u njemu se održavala nastava. Kupljen je i preseljen u svom izvornom stanju – priča nam ovaj zaljubljenik u makete.
Ali da čardak postane maketa, dugačak je put. Nakon pregleda terena slijedi fotografiranje svakog djelića drvenog zdanja.
– Plan mi je snimiti svaki dio čardaka. Najprije izdaleka da ga vidim čitavog, a onda ću fotografirati i njegove sve četiri strane. Zatim ću zabilježiti sve elemente. Od stepenica, ograde, prozora, do rezbarenih stupova. Načinit ću oko 50 fotografija, koje ću zatim povećati – opisao je Slanec ispred čardaka.
Tek tada može početi gradnja novog čardaka, koji će izgledati potpuno isto kao i ovaj u Donjem Dragonošcu, ali znatno smanjen. Bit će metar i 10 centimetara visok, a dugačak metar i 30 centimetara.
– Danas sutra kada bude moja maketa gotova, vidjet ćete istu ovakvu građevinu, samo u manjem obliku – kaže maketar.
PO STRUCI VODOINSTALATER
Izrada makete trajat će godinu i pol do dvije, ovisno koliko će umjetniku to dopustiti vrijeme. Slanec, naime, nije samo maketar, već i domar u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Po struci je vodoinstalater, ali uz ženu i dvoje djece, makete su njegova najveća ljubav.
– Često razmišljam o maketama. Pogotovo kada počnem raditi novu, razmišljam i po noći nekad ne mogu niti spavati. Inspiracija mi dođe i u autu – ističe Slanec.
Supruga Ana velika mu je podrška. Nijansu fasadne boje za njegovu maketu, odabrat će upravo ona, ili mu dati dobar savjet.
– Recimo, kad je radio vodenicu napravio je preveliki mostić. Mislio ga je raskopati ali ja mu to nisam dala. Na kraju je napravio aranžman za cvijeće. Uglavnom, ima veliku podršku mene i djece koja uživaju gledati kako tata stvara makete. To čini iz ljubavi. On tu ne vidi financijsku zaradu. Kad se najviše naradi, ovo mu je odmor. Vodi ga poriv izu nutra, bez njega ništa niti ne bi mogao napraviti. S tim se rodio. Po struci je vodoinstalater, a njegove sve makete su drvene – kaže Ana Slanec.
TALENT OTKRIO NA SATU TEHNIČKOG
Bogata kolekcija Josipa Slaneca broji 500-tinjak rukotvorina. Njegova garaža pored obiteljske kuće u Hrašću pravi je muzej. U njoj se mogu pronaći razne starine, gotovo od igle do lokomotive. Svoj životni poziv Josip je osjetio još kao osnovnoškolac na satu tehničke kulture. U školi je izradio stalak za knjige i glazbeni instrument električnu bisernicu. Dok je služio vojni rok, od šibica je podigao Eiffelov toranj i sve vojnike oko sebe ostavio bez riječi. Od šperploče je bez pola muke izradio i luster sa sedam žarulja. Najviše, međutim, uživa u izradi autohtonih turopoljskih građevina, poput kuća prekrivenih šopom, crkvi, raspela, bunara, kukuružnjaka i krušnih peći.
– Prva moja maketa je bio mraclinski čardak na koji sam jako ponosan. Onda sam krenuo od crkve Svete Barbare u Mlaki, napravio sam maketu svoje rodne kuće, zatim sam gradio i štale i mnoge ostale građevine iz okolice Turopolja – rekao je Josip koji za izradu maketa upotrebljava samo vrhunske materijale. Uglavnom staru hrastovinu od koje je napravio i crkvu Svete Barbare. Za izradu krovova koristi jelovinu, a za pokrov ne koristi imitacije, već potpuno isti materijal kao da izrađuje pravu građevinu. Pazi na svaki detalj. Bakreni žlijebovi su tako pažljivo postavljeni kao da će služiti za odvodnju.
– Sve mora biti originalno, od letava do crijepa. Izrezujem svaki biber crijep posebno. Želim da sve bude kao i u stvarnosti. Čujte, tko pozna crkvu Svete Barbare i stane i pred nju i pred moju maketu neće vidjeti razliku – napomenuo je Slanec.
