Naš nagrađeni paraolimpijac, srebrni Velimir Šandor prolazi nevjerojatne dane. Sreće, čestitanja, veselja otkako se vratio s POI iz Tokija. Jučer su mu veliki doček pripremili i u njegovom Pokupskom. Sve udruge su se okupile i u Lovačkom domu, uz pjesmu, finu hranu i ples čestitali Velimiru. Feštao se do dugo u noć.
„Ovo je ponos, dokaz da sav trud nije bio uzaludan, a ako to ljudi prepoznaju onda sam još zadovoljniji“, govori nam Velimir. Emocije su se malo slegle, ostala je velika sreća i veliki ponos, govori naš paraolimpijac kojem je život iza 20 godine, nakon što je završio u invalidskim kolicima, promijenio smjer. „Do 20. sam imao neke druge snove i ambicije, a kada sam završio u kolicima nisam htio odustati. Vjerovao sam i vjerujem da mogu biti dobar bolji, snažniji i čvršći, da mogu daleko dogurati. Drago mi je da sam bio tvrdoglav, da nisam odustao i da nisam dao nikome da me pokoleba“, govori nam Velimir kojeg jedva zadržavamo u kraćem razgovoru jer puno je čestitara, a svako malo povede se i pjesma.
Načelnik pokupskog Božidar Škrinjarić ponosan je jer Velimirov rezultat poticaj je mladima i generacijama koje dolaze. „Dokazao je da je nemoguće moguće, da se može napraviti svjetsko čudo. On je naše svjetsko čudo! Zahvalni smo mu za sve što čini za našu općinu i što je poticaj mladima da budu uporni, da ne odustaju jer samo trud i rad daju rezultate“, poručio je Škrinjarić.
“Srebro nije palo s neba, to je rad i upornost”
Velimira su dočekali i njegovi USPON-ovci. Renata Celjak i Ozren Klarić poručuju: veliki je to podvig, ponosni smo! Jedini je dečko iz našeg kraja i Zagrebačke županije koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama. Velimir u svojoj kolekciji broji dvije europske, dvije svjetske i dvije paraolimpijske medalje, a iza svega stoje predan rad, trud i upornost. “Iza njega je deset godina rada u kojih je smanjio razinu diska osam metara. Srebro nije palo s neba, to je dugotrajan proces, trud i zalaganje. Usadio je sebe u ovo do kraja, a nedavni gubitak majke bio mu je dodatni motiv i inspiracija da pokaže da se može i kad je čovjeku u duši najteže”, govori nam Darko Matić, predsjednik Sportskog saveza osoba s invaliditetom Zagrebačke županije.
Svaki dan dva puta trening
Velimirovu upornost potvrđuje i otac, Marijan Šandor. Trenirao je čak dva puta dnevno i činio više od 100 kilometara svaki dan kako bi stigao na trening, dao je otkaz na poslu jer se sportu, uz posao, nije mogao dovoljno posvetiti. O svemu tome svjedoči njegov otac. “Mi smo ponosni, preponosni. Za nas je ovo zlato”, govori.
Pred Velimirom, kojem je tek 35 godina, su još sigurno dva olimpijska ciklusa i vjera njegovih najbližih, kolega i prijatelja, da može uzeti i zlato. No ono što je vrednije i što sja jače od medalje je poruka da se sve može i da su rezultati dostižni kad ima upornosti i rada i što je najvažnije- da invaliditet nije deficit već prilika, prilika da svijetu pokažeš i prihvatiš sebe.
