„Poseban je doživljaj bio Jelačić bal u dvorcu Lužnica. Za mene posebno jer sam na poziv bana zaplesao valcer s banicom Sofijom u izletničkim kratkim hlačama. Hu! Bilo je vruće!“, rekao je na 4. godišnjoj Skupštini velikogoričkog Kluba umirovljenih školnika njegov reizabrani predsjednik, 70-godišnji Stjepan Kazimir Šipušić.
– Školnik je svatko tko je radio u školi. To je stari hrvatski naziv za učitelja. Naš Klub okuplja umirovljene djelatnike osnovnih i srednjih škola. 78 nas je baš iz škola, a kad se zbroje podupirajući članovi, naše supruge i muževi, onda nas je 105 – kaže Šipušić koji je u svoje 44 godine karijere u školi odgojio mnoge generacije učenika.
– Znate, to je posao koji se doista mora voljeti. Nije jednostavno raditi sa djecom, pogotovo u naše vrijeme kada su razredi bili znatno veći, između 30 i 40 učenika. Mnogi od nas ostavili su zdravlje u školama i u mirovinu otišli bolesni. Ali uspoređujući nas s današnjim kolegama, ipak nam je nekada bilo mirnije raditi. Profesija je imala više dostojanstva i zato im dajemo veliku podršku. Iako bježimo od politike, mogu reći da ovo što se sada zbiva u školstvu našem društvu ne služi na čast. Upoznati smo s aktualnom situacijom jer jednom na godinu imamo aktivnost koja se zove Škola danas – ističe Šipušić.
Nakon što su zapjevali himnu Turopolska divja roža, sjetili su se svih preminulih kolegica i kolega.
– U ove 4 godine oprostili smo se od Marice Križanić i Ksenije Ružić. One su bile naše članice. S njima smo dijelili životne i radne brige. Ostat će u sjećanju brojnih generacije djece u koje su unosile svoj pedagoški eros odgoja i obrazovanja – napomenuo je Šipušić.
Klub umirovljenih školnika usvojio je program aktivnosti za 2014.godinu. U idućih godinu dana posjetit će brojne kazališne predstave, galerije, knjižnice, škole, radionice i parlaonice. Otići će u mnoge naše krajeve, a u rujnu će zajedno sa kolegama iz škole u Vukovini otići i u posjet Društvu gradišćanskih Hrvata u mađarski Koljnof.
– Cilj nam je družiti se čim više i svima pokazati kako se u trećoj životnoj dobi može uživati u čitavoj lepezi aktivnosti. Radimo sve ono što nismo stigli ranije, dok smo bili posvećeni učenicima – zaključio je Šipušić.
[print_gllr id=8074 display=short]
