Karneval, poklade, mesopust ili fašnik – sve su to nazivi za razdoblje od Nove godine do Pepelnice ili Čiste srijede. Naziv fašnik najvjerojatnije dolazi od njemačke riječi fasten (postiti) ili pak feseln (biti plodan). U 9. stoljeću za vrijeme pape Grgura Velikog, postilo se na dane pred Pepelnicu, a nedjelja prije Pepelnice bila je bezmesna, otuda i naziv mesopust. No, s vremenom su se običaji u potpunosti promijenili te je vrijeme prije Pepelnice postalo vrijeme ludovanja, uživanja u hrani i piću, dok se posti samo na Pepelnicu (Čistu srijedu) kada počinje Korizma, vrijeme posta i odricanja u iščekivanju Uskrsa.
Dani koji prethode Pepelnici vrhunac su fašnika. Tada ljudi stavljaju maske kako bi zaustavili i potjerali zle sile. Fašničke povorke u gradovima održavaju se većinom vikendom prije Pepelnice ili u utorak, kada se za kraj tog razdoblja spaljuje princ Fašnik, figura koja predstavlja krivca za sve loše što se ljudima događa. Njegovo spaljivanje na lomači stoga je vrhunac fašničkih događanja.
Maskiranje u nešto i nekog drugog, ponekad i strašnog, potječe još iz poganskih dana kada se maskama i spaljivanjem lika od pruća tjerala zima i sve loše i mračno kako bi što prije došlo proljeće.
Zima je tada bila jako teško razdoblje, posebice na selu jer zimi se nije radilo na poljima, hrane je bilo sve manje pa se dolazak proljeća željno iščekivao.
aaU Hrvatskoj se odavno ide u maškare. U krajevima uz more, pogotovo u Istri, poznati su strašni Zvončari. Oni nose kostime od ovčje vune i maske ukrašene rogovima raznih životinja, a oko pasa imaju zvona s kojima jako buče kako bi otjerali zle sile. U sjevernim krajevima od drva se izrađuju maske klepetaljke. U našim se krajevima maskiralo na razne načine.
Fašnika se prisjeća i jedan od naših sugrađana, Božo iz Kurilovca.
– Dok smo bili djeca, maskirali smo se tako da smo oblačili narodne nošnje i bojali lica ciklom ili ugljenom. Ponekad su nam roditelji napravili i maske od jutenih vreća na kojima bi izrezali rupe za glave i ruke, a šivali bi nam i hlače od jute. Često smo u maškare išli i u susjedna sela. U košare smo dobivali razne stvari, znalo se tu naći jaja, jabuka, buftlina pa čak i poneki dinar. Ono što smo prikupili stavljali smo na hrpu i razdijelili međusobno, a dinare smo potrošili u dućanu na bombone koji su se tada kupovali na mjerice u papirnatim tuljcima – prisjeća se Božo, otkrivši nam detalje iz svojih ludih fašničkih dana.
– Kako smo starili, tako su maškare bile sve kvalitetnije, ali i luđe. Muškarci bi postajali žene, a žene muškarci. Neki su i tada maskirali lica i bojali ih. Smiješne su bile situacije kada bi netko pokušao malo dohvatiti „djevojku“ (zamaskirani muškarac) pa bi joj grudi od repe poispadale iz nošnje.
Kada smo se okupili, krenuli smo prema Velikoj Gorici uz pratnju tamburaša. Tamo smo se okupili u velikom broju, a posjećivale bi nas i maškare iz okolnih krajeva pa čak i iz Siska. Kada smo se okupili kod Osnovne škole ’10. lipnja’ (današnja O.Š. Jurja Habdelića), povorka je krenula oko Velike Gorice, da bi se na kraju okupili na igralištu iza Osnovne škole Antuna Cvetkovića (danas O.Š. Eugena Kvaternika).
Bili smo mladi pa nam ludovanja nikad nije bilo dosta, te smo nakon Velike Gorice onako zamaskirani otišli na neku od zabava u okolnim selima – ispričao nam je Božo.
Fašnik ili karneval se u raznim oblicima i na razne datume održava po čitavom svijetu. Neki od najpoznatijih su onaj u Rio de Janeiru ili Venecijanski karneval. Od hrvatskih je najpoznatiji onaj u Rijeci, slijedi Samoborski fašnik, a nakon njega naš, Turopoljski fašnik, koji se ove godine održava po 106. puta.
Budite i vi dio povorke i stvorite si uspomene za starije dane.
