Tag: Zlatko Majsec

…Nakon što su se vrata ćelije za mnom naglo zatvorila neki tetovirani grmalj zaljubljeno je zurio u mene. „Mali, kakav si u krevetu?“, zanimalo ga je. „Ma užas živi, još uvijek piškim u njega čim zaspim“...

Noć knjige u znaku druženja s autorima

Frika iz kvarta odabrao Đelo Hadžiselimović

Gorica dobila Cibonu, e to bi vijest bila, samo da nije loša kopija prvoga aprila

Svi palčevi gore. Šteta što ih imam samo četiri. Da imam još jedan taman bi se njihova brojka izjednačila s ocjenom ove predstave.

Na klupi u parku s frendom sam sjedio, i pivom iz kioska grlo skoro pa zaledio, nebo su prikrivale bujne zelene krošnje, vjetrić nam je škakljao narodne mošnje

Vozim se na biciklu uz jezero Čiče Neki mali auto se gore-dole miče Već je pet ujutro, zora polako sviće Zamagljena su stakla plavoga Fiće...

..Ko u nekom trash filmu, izmaknula se u stranu kad sam je na ulici pokušao poljubiti. Zatvorenih očiju skoro sam zažvalio stup na koji je bila naslonjena. Iznad je bio znak STOP..

„Stani Denis, ne možeš sad piliti bračni krevet, nisi još pojeo francusku salatu“, očajnički biste pokušali zaustaviti svoje dijete u barbarskom pohodu demoliranja stana. „Hoću li onda moći nastaviti s piljenjem, mamice?“, ucjenjivački će mali.

Svijest o prolaznosti ustostručila je ljepotu uobičajenih prizora koje redovno uzimam zdravo za gotovo.. Piše: Zlatko Majsec