Tag: vrlo kratke priče

40 - godišnji Ante dolazi do Doma zdravlja, odjel za cijepljenje protiv virusa COVID, poznatijeg kao korona. Zastane pred ulaznim vratima. Bocnuti se ili...

Izašao sam iz zgrade i poput vojnika munjevito okrenuo glavu na lije-vo. Suton se razlijevao nebom, iz časa u čas mijenjajući fluidni aranžman spravljen...

Kad se s prijateljima iz srednje škole, s kojima si nekoć činio nerazdvojnu bandu, više ne viđaš iz dana u dan, druženja ne samo da postaju tim dragocjenija već kao da zaokružuju male godišnje epohe. Sve ono što se dogodi tijekom tjedana ili mjeseci za kojih se ne vidimo kao da primarno služi tome da se podijeli na ovakvim druženjima, kao da ona podvlače crtu - zaokružuju ispričanu životnu cjelinu, daju joj smisao i mjesto u zajedničkoj riznici sjećanja. Razdragano gledamo jedni u druge, uspoređujemo veličine trbuha, dijelimo novitete iz života, filozofiramo o stvarima, prisjećamo se bezbrojnih ludorija, pravimo neke sasvim nove i tako ukrug. Sa svakom novom flašom vina muzika je sve glasnija, pa onda posljedično i mi. Suglasje pijanih priča, anegdota, međusobnog podbadanja - većinski dobronamjernog (ako ne računamo Aleksa i Luku koji uvijek imaju dozu kapricioznosti jedan spram drugog). Osim navedenog dvojca i moje malenkosti tu su još Kruno, Pero, Krešo, Tomislav i Marko. Znam da u ovim mojim vrlo kratkim pričama i specifičnosti medija na kojem se objavljuju nema uvijek mjesta za detaljne portrete svakog protagonista no vjerujem da se već i iz isječaka razgovora mogu naslutiti barem djelići nečijeg karaktera i vanjštine.   

"Božo, to da si se produhovio, to još mogu prihvatit, al' to što si se popederio, to ne mogu." "A što tebe smeta što idem na jogu?", Božo će u suzdržanoj nervozi. "Ma jogu još mogu probavit. Ajde i meni su interesantne te istočnjačke mudrosti. Ima tu nešto, da me ne shvatiš krivo." "Pa zaš' sam onda peder?!", vidilo se u tonu da je Božo dobrano bocnut. "Ajde brate, otkad ti to na žene gledaš kao na svoje prijateljice i duhovne suputnice, kakve su to sad gluposti?" "Pa što tebi tvoja žena nije i prijateljica?" "Je, i prijateljica i sestra i ljubavnica i poslovni parner i sudac. Sve u jednom, a ponajviše ovo zadnje." "Eto vidiš, pa što onda i ja ne bi jednom tako?" "Božo, prijatelju stari.", pokuša ga Brankec malo omekšati da ga lakše izmodelira po svom nahođenju tj. da ga vrati na "tvorničke postavke", "poznajem ja tebe malo predobro. Ti oduvijek žene gledaš samo preko nišana one stvari. Kakve sad duhovne suputnice, majke ti mile? Hoću onog Božu koji mi sav uživljen i ponosan priča da je za vikend okrenuo tri tuđe žene i koji mi sočno opisuje poze, a ne ovog što priča o joga pozama, Gdje je nestao stari Božo?!"

"Dobar dan, trebao bih potvrdu da nemam dugovanja po pitanju mjesečnih pristojbi za letenje privatnim dvokrilcem", obratim se portiru na šalteru institucije koja se,...