Tag: vrlo kratke priče

Krenulo je kao i većina poslovnih "tuluma", malko uštogljeno, s, ajmo tako reći, ispipavanjem terena - dakako ne mislim doslovno - premda s ponekom...

Imali smo dogovor. Medo i ja. Smijem koristiti njegovu staru Škodu vikendima, zauzvrat plaćam cugu/e kad i ako se sretnemo u našim turnejama po...

Sjede tri lika u srednjim tridesetim na parkiralištu pred Mekićem. Ko udavi gutaju tople Big Macove. Ne samo zato jer su brutalno ogladnjeli nakon...

Bilo je to ljeta gospodnjeg... ne znam točno kojeg, ali znam da je odonda prošlo barem 15 - ak ljeta gospodnjih, ako ne i...

"Hej, vidi koju je Luka knjigu kupio." Pokaže mi fotku naslovnice Lukine knjige na Instagramu moj dobri susjed Tomo, a ja vam neću reći...

Lidija je ušla u avion - sva ošamućena od uzbuđenja. Gotovo da je čula epsku filmsku muziku i vidjela konfete kako padaju po njoj....

Svatko od nas poznaje nekog takvog - tko se uvijek trudi djelovati važnijim, uspješnijim, otmjenijim ili bogatijim no što uistinu jest - pritom više...

"Znaš kaj, kužim te skroz. I ja imam tu slabost overthink-anja i zato sam se samom sebi rekao da neću odustati od ovog posla kojeg volim. Čak ni onda kad ću to htjeti. Kužiš, znao sam da će doći i do takvih momenata. Unaprijed sam osigurao prevenciju od toga da sam sebe odgovorim od životnog smjera koji me veseli.", zvučao je uvjerljivo. Nekako mi je postajalo sve jasnije zašto je Katarina s njim. Čovjek sve razumije. Jedino nisam bio siguran mogu li s njim šutjeti. To nam nekako nije išlo. Stalno smo o nečemu morali kokodakati, a da nisam bio siguran je li to samo iz obostranog entuzijazma za temu i prisutnosti zahvalnog sugovornika ili zato što energija među nama nije bila do kraja čista da bi se ugodno šutjelo. Što god - odlučio sam uzeti ono najbolje od njega - zanimljivog sugovornika s kojim se razgovor ne gasi.  "Um je zajeban, truje ograničava - ali ako ga učiniš svojim saveznikom, svojim alatom, može pomoći jako. Pa kaj to nije divno da imaš svakodnevni izazov da budeš najbolja verzija sebe koja možeš postati?", smijao se, a ja nisam nešto bio oduševljen time da svakog dana moram raditi na sebi.  Volim raditi na svom pisanju, ali ne baš i na sebi - dapače sklon sam raznim moralno-konstruktivnim-socijalnim devijacijama iz razloga što nakon umora od pisanja trebam odmor, a ne novi projekt na kojem ću raditi. Na život volim gledati kao na rasterećenje, a ne kao još jedan posao. Nisam tu toliko da bih živio, nek se drugi time bave. Tu sam da bih stvarao - život je sporedna pojava, tek izvor inspiracije i sadržaja za mene promatrača, ne i aktivnog sudionika na kojeg se može konstantno računati - tek možda kao na vanjskog suradnika - nekoga tko je uvijek i isključivo povremena i privremena pojava.  Katarinin je momak u meni, poput predugog pisanja, budio želju za odmorom u vidu potpunog odsutstva potrebe da seciram životne fenomene. Odjednom me preplavila neutaživa žeđ za sasvim prizemnim, filozofije lišenim razgovorima. O autima, vrstama mesa, kladionici, bilo čemu što ne iziskuje dramu poniranja u samog sebe. Zamori se čovjek od toga premda zna da bijeg neće dugo potrajati. Nema veze, izgubit ću se svejedno među drugim pridošlim, jednostavnijim primjercima homo sapiensa - osvježiti se uz jednostavne - srećom u ovom društvu ne i banalne, svakodnevne životne teme uz roštilj koji se već dobrano dimi i s kojeg dopiru primamljivi mirisi... 

Ratko je upalio svoj rabljeni Peugeot 206 i izašao iz svoje garaže prepune alata (što relativno novijih što skroz zahrđalih), starih erotskih časopisa i...

Onako bradat i neumoljiv u razotkrivanju istine doimao se poput kakvog novovjekovnog Sokrata bačenog u ralje birokracije, koji je umjesto na ispijanje otrova - osuđen da po čitave božje dane kopira blesavu financijsku dokumentaciju. Kažnjen da ostane na životu koji je možda i gori od smrti. "O bože koliko je u mojoj glavi samo neiskorištenih resursa - poput oranica u Slavoniji koje nitko ne obrađuje", razmišljao je tupo zureći u ogoljele grane javora opkoljenog sivim poslovnim zgradama...