Jučer je u Muzeju Turopolja svečano otvorena izložba ‘Steklo’ velikogoričkih umjetnika u staklarstvu Stjepana Kosa i Violete Antunović, a kojoj su nazočili mnogi naši sugrađani. I mi smo u šetnji muzejom promotrili svako od izloženih umjetničkih djela, impresionirani što sve može nastati iz naizgled tako obične sirovine, koja je, kada poprimi novi oblik i svrhu zaista umjetnost ‘per se’.
Stjepan Kos rođen je 1949. godine u Dubrancu i jedan je od suosnivača respektabilne tvrtke „Gorica staklo d.o.o.“ u sklopu koje se nudi i poseban program dekorativne obrade i izrade umjetničkih predmeta od stakla. Prvi susret sa staklom, otkriva nam gospodin Stjepan, bio je 1963. godine kada je krenuo u zanat i do dana današnjeg se nije rastao od svoje struke. Nakon što je ‘izbrusio’ zanat, otvorio je vlastitu malu staklarsku radionicu, koja još i danas postoji i zapošljava 120 ljudi.
Staklo, odnosno njegova „fuzija“ (stapanje) područje je njegovog najvećeg interesa u kojem istražuje i dan danas stvara neke od svojih najboljih radova.
– Nikad se iz jedne ploče ne može iskoristiti cijeli komad stakla. Srce me boljelo da preostali komadići istog završe na otpadu, a koji se mogu iskoristiti upravo za stvaranje novih uporabnih predmeta poput zdjelice i tanjurića. Moja je misija bila iskoristiti upravo te djeliće stakla, a tu u cijelu priču ulazi peć! I nije stvaranje novih djela tako jednostavno… Potrebno je pripremiti kalup ili neki reljef ako se radi na ravnoj površini, uz korištenje vatrostalnih materijala. Mogu biti u obliku konaca i špage, uz korištenje tkanina. Koristim i prah poput aluminijevog oksida koji je topiv, a meni konkretno služi za odvajanje od kalupa. Ova izložba slavi medij stakla! Ponosan sam na činjenicu da polako dolazi vrijeme kada učitelj treba učiti od učenika, kao što je to slučaj sa mnom i mojom nekadašnjom učenicom, sada umjetnicom Violetom – kazao je velikogorički umjetnik Stjepan Kos.
Staklo kao svestrani medij
Violeta Antunović umjetnica je koja u Velikoj Gorici živi od 1974. godine, a od 2007. godine surađuje s gosp. Stjepanom Kosom. Godinama slika na svili, papiru, platnu, izrađuje nakit, a posljednjih 15 godina slika na reljefnim staklima. Na reljefnim staklima oslikava sakralnu i mediteransku tematiku (motivi križa, ribe, jedra, cvijeća). Osim samostalnih izložbi, kao članica Udruge likovnih umjetnika Velike Gorice, redovno izlaže i na zajedničkim izložbama udruge.
– Kod mene se ljubav prema staklu kao mediju i izvoru umjetnosti rodila slučajno, kroz druženje s gospodinom Kosom od koga sam puno naučila. Inače, cijeli sam život u slikanju, crtanju i izradi nakita, samo sam tu svoju ljubav prema umjetnosti pretočila i u staklo. Za rad sa staklom trebate biti spretni i imati osjećaj u rukama, te se tako nadograđujete kroz medij s kojim radite. Ja sam se u radu s ovim medijem pronašla, i zasigurno ću se cijeli život baviti ovim vidom umjetnosti – ističe umjetnica Violeta Antunović.
A evo kako iz ove sirovine nastaju umjetnička djela i uporabni predmeti…
– Staklo izrežemo u razne oblike, nešto zamislimo, pripremimo kalupe i stavljamo sve to u peć za fuziju na 24 sata i temperaturi između 600 i 800 stupnjeva, gdje staklo postaje tekuće. Tek kada temperatura padne na 60 stupnjeva peć se smije otvoriti i tada vidimo što smo dobili. Staklo je medij koji jako puno daje, koji poprima oblike skulpture, a možemo raditi uporabne predmete, umjetnička djela, kombinirajući ih sa željezom i kamenom. Riječ je o zbilja neiscrpnom mediju – objašnjava nam Violeta Antunović.
Kako je bilo na otvorenju, pogledajte u galeriji u nastavku
