Nakon uspješno organizirane županijske smotre koreografiranog folklora na kojoj se domaći Folklorni ansambl “Šiljakovina” proslavio s koreografijom “Liko moja, tamburice stara”, s kojom već u listopadu idu na državno natjecanje u Čakovec, razgovarali smo s Vladimirom Štarkeljem, predsjednikom Zajednice kulturno-umjetničkih društava Velike Gorice.
2500 LJUDI ČUVA KULTURNU BAŠTINU
Zajednica je u proteklih 15 godina svog djelovanja prerasla u veliko društvo zaštitara kulturne baštine Velike Gorice. Od osam članica koliko je Zajednica imala 1998. godine, danas broje 18 članica, od čega 11 folklornih.
– Forklorni ansanbl „Turopolje, KUD „Dučec“, KUD „Gradići“, KUD „Kapela“ (danas FA “Šiljakovina“), KUD „Mičevec“, KUD „Nova zora“, Ogranak „Seljačke sloge“ Buševec i Udruga Turopoljskih mažoretkinja Kuče – postavile su temelj, a tijekom godina su nam se pridružile i nove udruge: Gradski zbor „Franjo pl. Lučić“, KUD „Velika Mlaka“, KUD „Stari grad“, KUD „Pleso“, Udruga velikogoričkih mažoretkinja, Dječji zbor „Zvrk“, Vokalni sastav „Jane“, KUD „Ščitarjevo“, KUD „Čiče“, te Pjevački zbor odgojitelja i učitelja „Lucija“ i Velikogorički gradski orkestar iz Velike Gorice koji trenutno, nažalost, ne djeluju – kaže Vladimir Štarkelj.
u Zajednici je danas aktivno oko 2500 ljudi, svih dobnih uzrasta, koji djeluju kroz osamdesetak folklornih, tamburaških, pjevačkih, zborskih, dramskih i drugih sekcija.
– Uvježbavajući te naše pjesme i tradicijske plesove, mi upoznajemo našu kulturu i vrlo je bitno naglasiti da to sve ljudi rade iz srca, iz svoje plemenitosti prema svom zavičaju – naglasio je.
PRIČA O TUROPOLJSKOM MOGUTU
Zajednica kulturno-umjetničkih društava Velike Gorice krenula je i sa snimanjem filmova. Prvi projekt bila je Turopoljska podgutnica, a uskoro će biti završena i Turopoljska slikovnica.
– To su priče iz povijesti Turopolja, bajkovite priče, a prva serija koju radimo govori o Turopoljskom Mogutu, dobrom vilenjaku. Oni su se u sedmoj godini života odvajali od svoje obitelji i samostalno počeli kretati u šumu. Živjeći u šumi stjecali su suživot s njom. Znali su zaustavljati poljodjelce i savjetovati ih što činiti, govoriti gdje u šumi ima plodova za njihove svinje i njih su ljudi trebali poštivati, a ako nisu znala ih je pogoditi neka nesreća. Druga priča iz Turopoljske slikovnice je ona o hrabrom jastrebu – kaže Štarkelj i otkriva kako im je u planu i film o životu u turopoljskim kurijama.
– Nakon filma Šenoa i Turopolje, snimljenog prema scenariju Ane Katulić (izvor: knjiga “Obitelj Šenoa i Turopolje” Katje Matković Mikulčić) i u produkciji kuće MediaM Marija Žileca, a u sklopu kojeg smo snimili glazbene spotove Ave Maria i Ribara starog kći, u istom timu krećemo i s projektima kao što je Aleksandro Breščenski koji je imao svoju kuriju u Plesu i koji je na neki način doprinosio nacionalnoj svijesti u Hrvatskoj u ono vrijeme – priča nam Štarkelj.
Ističe kako je u našoj sredini dosta zapostavljen starogradski tip folklora te da će još ove godine dosta pažnje posvetiti upravo tom izričaju.
– Naš cilj je u gradu promicati kulturno-umjetnički amaterizam i biti posrednik u mnogim kontaktima, gostovanjima i razmjenama prijateljstava. Sudjelujemo u organizaciji smotre folklora te izdajemo publikacije i nosače zvuka – napominje.
Izdvaja važnost Međunarodnog festivala koreografiranog folklora, čiji je organizator Folklorni ansambl Turopolje, Međunarodnog festivala tamburaške glazbe i tradicijskih glazbala, u organizaciji Ogranka Seljačke sloge iz Buševca, kao i Međunarodnog festivala malih vokalnih sastava, kojega je pokrenuo KUD Gradići.
– Članice Zajednice aktivno su uključene u manifestacije kao što su “Turopoljsko Jurjevo” ,“Goričke večeri”, „Proljetni sajam“, „Gastro Turopolja“, „Advent u Zagrebu, a organiziraju i sudjeluju u humanitarnim koncertima i nositelji su niza priredbi u svojim mjestima – dodaje Štarkelj.