Kod Rugvice završava gornji tok Save. Vodotok ovdje značajno usporava, taloži se riječni sediment, korito postepeno prelazi iz šljunčanog u pješčano. Petnaestak kilometara od Hrušćice do Rugvice posljednja je dionica od Brežica do Zagreba na kojoj je u većoj mjeri (oko 60%) zadržano stanje rijeke prije velikih regulacijskih zahvata. Širok je ovdje i nešto plići profil Save, a poplavnu ravnicu još uvijek pokrivaju guste šume.
Ne vidi se kraja ovom poslu. Kroz tri članka iz serije Ptice Zagrebačke županije pokušali smo u širokim crtama opisati kako je na karakterističnu ornitofaunu Save utjecala izgradnja sustava za obranu od poplava kod Zagreba, a kako izgradnja energetskih objekata u Sloveniji. Kako pticama odrona točno treba erozija obale protiv koje se štitimo utvrdama, kako smo poremećajem vodnog režima sa sprudova potjerali čigre. Dokle sa svih strana daljnjom devastacijom prijetimo ostacima ostataka prirodnog vodotoka, neke od najvažnijih posljedica regulacije do danas su neistražene, a njihov utjecaj na ekosustav poznat je tek anegdotalno. Dotle uzvodno planiramo nove nizove hidroelektrana, nizvodno plovni put.
Širimo temelj za novinarsko istraživanje Save. Nastojeći se ne ponavljati, zadržavamo se nakratko na procesu formiranja staništa sprudova i riječnih otoka, strukturi sedimenta koji ova staništa tvori te dvjema ključnim vrstama ptica iz porodice ćurlina (Charadriiformes) koje se gnijezde na promatranom području od Samobora do Jasenovca – kuliku sljepčiću i maloj prutki.
Dvije komponente taloženja sedimenta: Bočno premještanje korita i poplavni nanosi
Sprudovi su dinamički reljefni oblici. Nastaju kao izraz akumulacijskih procesa u koritu toka. Radi se o svojevrsnim hidrodinama asimetričnog uzdužnog ocrta, čiji je uzvodni dio položit a nizvodni ustrmljen. Za plavnih voda i povećanih protoka sprudovi migriraju nizvodno. Ukoliko dolazi do njihovog zbijanja, nastaju riječni otoci ili ade (Bognar).
Taloženje sedimenta ima vertikalnu i horizontalnu komponentu (prirast sedimenta ili akrecija). Horizontalna ili lateralna komponenta vezana je u prirodnim okolišima uz stalno bočno premještanje korita prepoznatljivo po meandrima. Istovremeno s erozijom u konkavnom dijelu meandra nanos se taloži u konveksnom. Zbog regulacije korita i presijecanja meandara, meandarskih sprudova na Savi gotovo da više nema, a proces je poremećen i utvrđivanjem obala (Buzjak/Butorac).
Vertikalni prirast javlja se tijekom poplava. Rijeka tada pronosi velike količine nanosa koji se “razlijeva” po cijeloj poplavljenoj površini. Lateralna komponenta evolucije korita prepoznatljiva je po sprudovima, adama, mrtvajama i meandrima, a vertikalna po gredama i udubljenjima koje rijeka postupno zasipava sedimentom. Dok lateralna komponenta može postojati u svim uvjetima, vertikalna je vezana samo za poplave. Odnos među njima može varirati prostorno i vremenski, no za nj su najvažniji režim protoka i režim pronosa nanosa (Buzjak/Butorac).
Što čini korito, a što obalu Save od Samobora preko Hrušćice do Jasenovca
Koliko se nanosa u bazenu Save preko Alpa do nizinskih ušća desnih pritoka generira tek su grube procjene na temelju teorijskih modela. Mjerenjima je utvrđeno da je količina vučenog nanosa (šljunka) nakon otvaranja energetskih postrojenja u Sloveniji sedamdesetih pala s oko milijun na 30 tisuća tona godišnje, a da je količina suspendiranog nanosa od početka devedesetih pala pet do deset puta.
Granulometrijski uzorci s dna korita u Rugvici u profilu vodokaza pokazuju da je korito u sredini sastavljeno od 99% slabo graduiranog šljunka te 1% pijeska i praha. Prema lijevoj obali ima 68-85% šljunka, 14-31% pijeska te ispod 1% praha, dok na desnoj obali prevladava dobro graduirani šljunak (69-78%) uz 21-30% pijeska te ispod 1% praha. Srednji promjeri zrna nanosa bili su u pojedinačnim uzorcima između 6,90 mm i 15,05 mm (PDS). Ove podatke PDS tumači kao povezanost suspendiranog i koritoformirajućeg nanosa. Kako vertikalna komponenta brzine toka snažno utječe na mehanizam pokretanja i taloženja frakcija čvrstih čestica sa dna, posebice na desnoj obali došlo je do značajnog taloženja pijeska.
Korito Save kod Podsuseda isprano je od finih frakcija te dno formiraju samo krupne frakcije šljunka i kamena. Fine frakcije odlažu se samo na obalama nakon povlačenja velikih voda te se u slučajevima nailaska novog vodnog vala podižu dalje prenose nizvodno do Rugvice (PDS). Karakteristično je ovo za prijelaze gornjih u donje tokove rijeka (PDS, ORS, BALSES). Već kod Jasenovca je riječno korito sastavljeno od pijeska pomiješanog s prahom. Prema desnoj obali javlja se šljunak. Srednji promjeri zrna kreću se od 0,20 mm do 7,55 mm. Ističe se utjecaj Une koja donosi veće količine pijeska i odlaže ih na ušću uz Savu (PDS).
Režim toka kao i sastav dna između Podsuseda i Rugvice znatno se razlikuju. Potvrđuju to srednje profilske brzine toka, granulometrijske krivulje nanosa s dna te analize suspendiranog (lebdećeg) nanosa na ovim udaljenostima. Srednji promjer čestica suspendiranog nanosa u Podsusedu varira od d(sr)=0,0557 mm do d(sr)=0,0795 mm, dok je varijacija u Rugvici d(sr)=0,0508mm-0,0625mm (PDS).
Nizvodno od Zablatja Posavskog prema Nartu Savskom raste udio pjeskovito-muljevitih naslaga na obalama. Često se događa da su naslage šljunka prekrivene pjeskovitim naslagama dok je površinski sloj prekriven tlom organskog porijekla (Buzjak/Butorac). Povećani udio finih francija praha s primjesama gline vjerojatno potječe iz rijeke Krapine (PDS). Granulometrijske krivulje uzoraka iz Jasenovca potvrđuju da se pri većim protocima fini muljeviti materijal s dna pronosi u suspenziji u većim količinama nego pri manjem protoku i nižim brznama toka kada do izražaja dolaze pjeskovite frakcije (PDS).
Analizom uzoraka šljunka uzetih s obala i šljunčara na osam lokacija od Samobora do Ivanje Reke utvrđeno je da se radi pretežno o vapnencu, a zatim i dolomitu alpskoga porijekla uz mogućnost lokalnih izvora te raspršeno pješčenjaku potencijalno s lokalnih izvora Medvednice i Samoborskog gorja. Na iste zaključke upućuje i činjenica da je šljunak uglavnom u oblicima diska i sfere. Ovi uzorci uzeti su s obale Save kod Samobora, kod Petruševca s obale i sa spruda, u šljunčarama kod Savršćaka, Orešja, na dva mjesta u Novom Čiču i kod Ivanje Reke (Barudžija i sur.b).
Uzorci za analizu pijeska uzeti su kod mostova Zaprešić, Podsused, Jankomir i Domovinski te na konkavnim dijelovima meandra kod Rugvice i Siska. Pokazalo se da su svakim uzorkom nizvodno do Rugvice zrna sve veća, no da kod Siska u znatnoj mjeri prevladava sitni pijesak. U zapadnome dijelu prevladava karbonatni pijesak alpskoga porijekla, u istočnome dijelu Zagreba silikatni pijesak lokalnog porijekla s Medvednice. Pijesak prikupljen kod Siska vjerojatno je porijeklom iz Kupe (Barudžija i sur.).
Regularna opažanja kulika sljepčića kod Hrušćice i na Rakitju
Kulik sljepčić (Charadrius dubius) obično se gnijezdi na šljunčanim riječnim obalama i sprudovima, no i na antropogenim staništima poput šljunčara, odlagališta otpada, krovovima pokrivenima šljunkom itd. Gnijezdo mu je plitka udubina na tlu, obložena vodenom vegetacijom i rijetko udaljena od vode (Kralj/Krnjeta). Ritual parenja uključuje ples koji podsjeća na stupanje vojnika tj. marš. Gnijezda su mu gotovo bez podloge i teško ih se pronalazi jer je boja jaja gotovo istovjetna šljunku. Roditelji nisu agresivni prema grabežljivcima, no primjenjuju taktike odvlačenja pozornosti na način da hine ozljedu krila ili sjedaju na lažno dok ptići nepomično čekaju u pravome gnijezdu (Šafarek).
Bilješke o brojnosti kulika sljepčića prikupili smo iz više izvora. Napominjemo da ona nisu rezultat sustavnog istraživanja te ne mogu služiti kao definitivna potvrda brojnosti vrste na području. Saznajemo tako usmeno da je u srpnju ove godine zabilježena za vrijeme niskih vodostaja mogućnost gniježđenja samo triju parova u sekciji POP Sava kod Hrušćice (Basrek, usmeno). Od 2017. do 2023. g. na području Hrušćice u 18 opažanja viđeno je 68 jedinki kulika sljepčića. Neki su opaženi za vrijeme svadbenog ponašanja, drugi dok su se upozoravajuće glasali (Basrek).
“Tijekom vožnje Savom 13. lipnja 2023. godine vidjeli smo ukupno 50 jedinki kulika sljepčića. Neke od njih označavale su teritorij glasanjem, a neke su se parile dok su neke samo trčkarale ili se hranile. Tako da ne bih se usudio to prevesti u broj parova, ali viđene su na 10 zasebnih lokacija i sve upućuje na vjerojatno gniježđenje više parova. Ne vjerujem da se uspijevaju gnijezditi na sprudovima jer su oni redovito potopljeni zbog rada hidroelektrana, ali mogli bi gnijezditi na otoku ili negdje u vegetaciji uz obalu”, rekao nam je Luka Basrek iz Javne ustanove ‘Zeleni prsten’ Zagrebačke županije.
Iz JU Zeleni prsten potvrđuju i gniježđenje više parova na području jezera Orešje u blizini zaštićenoga lokaliteta šljunčare Rakitje. Ove je godine naš suradnik g. Suzić ondje snimio više parova kulika te jednog poletarca (Basrek, usmeno; Suzić, usmeno). Na jezeru Rakitje zabilježeno je krajem svibnja 2019. gnijezdo s dva jaja u koloniji crvenokljunih čigri na Finzuli. Pretpostavka je da se ovdje gnijezdi 1-3 para od travnja do rujna (Kralj i sur.)
Istraživanjem hidrološki nepovoljne 2013. godine (visoki vodostaji trajali su sve do polovice lipnja) utvrdio na samo četiri lokaliteta na Savi od Zagreba do Stare Gradiške. Tri lokacije su bile smještene na uzvodnom dijelu od Ivanje Rijeke do Otoka Nartskog, u dijelu rijeke gdje Sava radi brojne sprudove, a četvrta lokacija zabilježena je kod Preseke Oborovske. Ukupno je opaženo samo sedam parova (Mikuška/Grlica). U Atlasu gnjezdarica grada Zagreba (2013.-2015. g.) zabilježeno je gniježđenje dva para kulika unutar odlagališta otpada Prudinec/Jakuševec te 5-10 parova na šljunčarama kod Blata (Kralj/Krnjeta).
Prvo ciljano istraživanje male prutke obavljeno tek ove godine
Iako je ciljna vrsta Natura 2000 područja Sava kod Hrušćice sa šljunčarom Rakitje, još su rjeđa istraživanja male prutke (Actitis Hypoleucos). Na temelju istraživanja JU Zeleni prsten iz sredine svibnja zaključeno je da je mala prutka brojnija u gornjem toku Save gdje ima više bržih dijelova, sprudova i obale s krupnijim kamenitim supstratom te hidrauličkih pera koja imaju kameni supstrat. U “sjenama” pera, gdje se stvaraju plitke uvale, prutke su često opažane. Kod Hrušćice je zabilježen teritorijalni raspored jedinki što upućuje na mogućnost gniježđenja. Opaženo je sedam teritorija na razmacima od 350-500 metara. Na području između POP Sava kod Hrušćice i POP Turopolje (područje do Drnka) zabilježena su tri teritorija na razmaku 1300-1500 metara. Na području POP Turopolje zabilježen je na sjevernom rubu jedan teritorij (Basrek/Mikulić, usmeno).
Inventar od 2017. do 2023. g. na području Hrušćice bilježi samo četiri opažanja tj. šest jedinki male prutke. Opažana je u ovom razdoblju na područjima pilićina kod Hrušćice te redovno na jezeru Trstenik 1 (Basrek). Istraživanjem iz 2013. zabilježena je jedinka samo na jednoj lokaciji u blizini Stare Gradiške (Mikuška/Grlica). Na Rakitju mala prutka ima status neredovite gnjezdarice i preletnice. Gnijezdo je zabilježeno samo 2012. godine na malom šljunčanom otočiću na krajnjem jugozapadnom dijelu Starog Tempa. Jedna do pet ptica redovito se bilježi od travnja do studenoga (Kralj i sur., 2022.).
Mala prutka obitava uz rijeke, jezera i potoke, također uz morske obale. Izvan sezone gnijeđženja susreće je se na raznolikim staništima: morskim obalama, ušćima, lagunama, slanim močvarama, čak i uz vrlo male vode: kanale, jarke i lokve. Iako je za seobe vrlo društvena ptica, samotni parovi gnijezda grade na tlu, u blizini vode i skriveno u gustom bilju. Najveća domaća populacija bilježi se na Dravi, a stanišne preferenciju u Hrvatskoj joj nisu istražene. Poznato je da se gnijezdi i u panjevima, starim gnijezdima ili rupama kunića, rjeđe i na golom tlu i pri niskom raslinju. Odmah po dolasku sa selidbe, ptice postaju teritorijalne, a inkubacija traje 21 dan. Mladi postaju samostalni s oko 30 dana starosti. Nisu pronađeni pouzdani podatci o razdoblju gniježđenja u Hrvatskoj, vjerojatno se počinje gnijezditi u travnju ili svibnju te sezona gniježđenja vjerojatno završava u srpnju. Selidba još može trajati u travnju i svibnju (Basrek).
Prepoznatljiva je mala prutka po ukočenom, mehaničkom letu nisko iznad vode te uočljivoj bijeloj krilnoj prugi. Često stoji u blagom čučnju ili nagnuta unaprijed te stalno ljulja stražnji dio tijela. Sličnu osobinu imaju i neke druge vrste prutki (migavica, crnokrila ili prutka sabljarka), ali ne tako izraženo kao mala prutka.
K zaštiti Save
Znanja stečena kroz projekt Ptice Zagrebačke županije stavit ćemo u službu zaštite naše najveće rijeke, njezinih staništa i vrsta.
Zahvaljujemo gospodi Suziću, Krnjeti, Ujeviću i Aščiću na fotografijama. Zahvaljujemo Javnoj ustanovi Zeleni prsten Zagrebačke županije i Javnoj ustanovi Priroda Grada Zagreba na ustupljenim podacima.
LITERATURA
BALSES = Estimation of Sediment Balance for the Sava River (UNESCO, 2013.) (LINK) Barudžija i sur. – Grain size distribution and provenance of holocene sand from the Sava river (Geosciences, 2024.) (LINK) Barudžija i sur.b – Morphometric characteristics, shapes and provenance of holocene pebbles from the Save river gravels (Geosciences, 2020.) (LINK) Basrek – Istraživanje ptica gnjezdarica Područja očuvanja značajnog za ptice Sava kod Hrušćice sa šljunčarom Rakitje u Općini Rugvica (JU Zeleni prsten, 2023) (LINK) Kralj/Krnjeta – Atlas ptica gnjezdarica Grada Zagreba (HAOP, 2015.) (LINK) Kralj i sur. – Inventarizacija ornitofaune šljunčare Rakitje s posebnim osvrtom na vrste s Dodatka I Direktive o pticama (JU Maksimir/HAZU, 2022.) (LINK) Mikuška/Grlica – Istraživanje bregunice i kulika sljepčića na rijeci Savi od Zagreba do Stare Gradiške (HDZPP, 2013.) (LINK) ORS = Obnova rijeke Save od Brežica do Rugvice (Revital, 2021.) (LINK) PDS = Projekt Danube Sediment – Okvirna procjena sedimenta rijeke Dunav i većih pritoka (Hrvatske vode, Institut za elektroprivredu, veljača 2019.) (LINK) Šafarek – Kulik sljepčić (LINK)
Ovaj sadržaj nastao je u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
