Iskreno, sa srcem i bez zadrške, tako je nastala knjiga o životu i sportskom putu naše poznate stolnotenisačice Sandre Paović. Knjiga ”Sandra Paović-Rođena da pobjeđuje” svjetlo dana ugledala je prije mjesec dana, a Sandra ju je jučer promovirala i u Velikoj Gorici.
Knjiga o Sandrinom životu, njezinom djetinjstvu, o prvom susretu s reketom, o progonstvu iz Vukovara, pobjedama na turnirima, olimpijskim medaljama, borbi za goli život nakon teške prometne nesreće nastajala je godinu dana. Nije bilo lako prisjetiti se i ispričati sve proživljeno, no kada se susretnu dvije osobe koje imaju osjećaj da se poznaju cijeli život i čiji je odnos pun povjerenja, tada i bolna sjećanja izađu na vidjelo. Knjigu o Sandrinom životu, prema njezinim kazivanjima, napisao je novinar Željko Žutelija.
– Mi smo godinu dana radili u potpunom suglasju, bez ijednog prijepora, u jednoj toplini, posebnoj osjećajnosti koja je pratila cijelo to kazivanje. Sandra je govorila, diktafon je snimao, a ja sam audiozapise pretvarao u pisanu riječ, zajednički smo preuređivali. Ja jesam pisac, ali ovo je zajednička knjiga.
Sandra nam je otkrila kako joj je bilo tijekom procesa nastajanja knjige koja će čitatelje i nasmijati i rasplakati.
– Bilo mi se jako teško prisjećati tih nekih teških dana kada sam bila dijete pa sam to potisnula pa je to sve moralo izaći van, nikada to ne bih mogla napraviti niti bi to moglo izaći iz mene da Željko nije tako kvalitetna osoba kakva je, jer godinu dana smo dijelili sve moje tajne. Ima jako puno toga u knjizi što nije nikada rečeno u javnosti, jako puno se priča o mojoj reprezentaciji koja je bila moja druga obitelj. Puno se priča o usponima, padovima, odnosima s roditeljima, burnom, ali kvalitetnom odnosu s trenerom koji je bio pun ljubavi. Knjiga je stvarno da se pročita u cugu i ispričana je sa srcem i iskreno. To je jedna sportska životna priča, jedna moja velika borba, vrlo, vrlo iskreno, toliko iskreno da boli. Knjiga je vrlo smiješna i tužna, na momente je puna smijeha i suza, mislim da ju mogu čitati i mlađe generacije, ali je isto tako za sve starosne skupine.
Sandra Paović ima 34 godine. Stolni tenis počela je igrati s pet godina. Na brojnim turnirima i natjecanjima redovito je osvajala medalje. Igrala je za hrvatsku stolnotenisku reprezentaciju i to razdoblje bilo joj je jedno od najljepših u životu. No onda je 2009. godine u Francuskoj doživjela tešku prometnu nesreću. Nitko tada nije znao hoće li se i kako oporaviti, no ona je izašla još jača. Ponovno je uzela reket u ruke i zlatnu paraolimpijsku medalju.
– U jednoj sredini koja je često, rekli bismo, vrlo cendrava u kojoj se ljudi žale na bilo što, onda se pojavi jedna veličina kao što je Sandra, jedna emocionalna, jedna mentalna, intelektualna veličina koja s takvom tragedijom iza sebe govori optimistički, pozitivistički i zaraznom pozitivnošću i voljenjem, ljubljenjem života izlazi van i uči nas sve jednoj novoj dimenziji života – priča Žutelija koji u svojoj 40-godišnjoj karijeri novinara ne pamti sugovornika koji je na njega utjecao tako snažno poput Sandre.
Prije mjesec dana Sandra i njezin suprug Daniel Lazov diplomirali su sportski menadžment, a ona je upisala i stolnoteniski tečaj za trenera.
– Volim otići u Samobor u dvoranu. Ugodno nam je, dobro se osjećamo, pomažem mlađim generacijama svojim savjetima, dobro se osjećam kad mogu nekome pomoći. Suprug je lud za stolnim tenisom skoro svaki drugi dan idemo na trening, privatno smo u nekim planovima i akcijama, nikad nam nije dosadno. Nije dovoljno biti vrhunski sportaš, ako to znanje ne prenesete, sve što znate drugim generacijama i pomognete nekom drugom da postane dobar sportaš i dobar čovjek, onda niste napravili kao sportaš cijeli posao – poručila je Sandra.
Da je doista rođena da pobjeđuje, Sandra je dokazala osvajanjem zlatne paraolimpijske medalje. Gdje joj je kraj, to ni sama ne zna, zna samo da uvijek treba ići naprijed, uzdignute glave, iskreno i sa srcem.
