Vršnjačko nasilje među mladima svaki put iznova podsjeća u kakvom je stanju naše društvo. U rubrikama crne kronike ispisuje se još jedan nemili napad na mladića koji je nedavno teško ozlijeđen u Zagrebu.
Strah među djecom i mladima se širi jer više se nitko ne osjeća sigurnim u svom društvu, u svom gradu. Prijetnje im dolaze, ni manje ni više, nego od samih vršnjaka i to putem društvenih mreža. Riječi ne biraju. Razlozi za tučnjavu i premlaćivanje su toliko banalni pa ih pronalazimo u načinu odijevanja, frizurama, a omladina batine pokupi i ako se zatekne u krivom kvartu. Izazivači su najčešće pripadnici navijačkih skupina. Tučnjave se snimaju, objavljuju na društvenim mrežama, skupljaju se lajkovi.
Mnoga djeca iz Velike Gorice školuju se u Zagrebu gdje svakodnevno putuju, a druga ondje odlaze na druženja s prijateljima. Susreti se dogovaraju putem sms poruka jer postove o svojoj trenutnoj lokaciji ne smiju objavljivati – znaju da time dovode svoje živote u opasnost.
– Petkom i subotom na Trgu bana Jelačića i na Opatovini je uvijek neka šora, to je normalno. Ne ide se uvijek do krvi, iako se i po Trgu u Zagrebu i u Gorici nose noževi. Neki ih nose iz straha, a drugi ne – priča nam jedna djevojka tinejdžerica koja je željela ostati anonimna. Nije joj svejedno, ne može se družiti s prijateljima koji ne žive u njezinom gradu jer bi putem do njih mogla stradati samo zato što dolazi iz drugog kvarta, grada, jer je drugačija.
Mnogi roditelji su zabrinuti, ne znaju kako zaštititi svoju djecu. Ljuti su i prozivaju sve redom. – Danas je to dijete stradalo, sutra će moje. Žalosno je da svi mi okrećemo glavu ”nije moje dijete”. Tko garantira da sutra neće biti moje dijete? Djeca se boje, ona su u strahu. To je problem koji se mora riješiti. Tome se mora stati na kraj! – odlučno nam je rekla majka jedne osnovnoškolke koja je zatražila da joj ne spominjemo ime jer su i njoj stizale prijetnje, kaže ‘Moram nekako zaštiti svoju obitelj’.
No na ovome, kako nam je rekla, neće stati. – Roditelji iz Velike Gorice digli su svoj glas protiv nasilja. Ono se mora suzbiti – govori nam svjesna da to neće biti lako.
Odgoj na svim razinama ima značajnu ulogu u ponašanju djece, mnogo toga potječe iz obitelji, i dobroga i onog manje dobrog. Problem vršnjačkog nasilja nije ništa novo, no čini se kako naše društvo još uvijek nije dovoljno sazrelo da bismo učili na vlastitim greškama i propustima. Pitanje je koliko će još djece stradati dok ih mi odrasli ne naučimo međusobnom poštovanju i nultoj toleranciji prema nasilju.
