Katja Matković Mikulić, inače prva dama goričke gradske knjižnice, prošlog se kolovoza sa svojom kćeri i zetom otisnula na trotjedno putovanje na putovanje u Južnu Afriku, daleko 8000 kilometara, u potrazi za svojom rodbinom, sestričnom Dinom iz obitelji Matković iz Vrbanja na Hvaru.
Iz Dalmacije trbuhom za kruhom
Bogata turističko-rodbinska avantura otpočela je višemjesečnim dopisivanjem s rodbinom i 8000 kilometara dugim putem do konačnog susreta s rođakinjom Dinom u Johannesburgu, koja tamo živi od kada su njen otac i ona pobjegli iz Južne Rodezije gdje su tražili zlato prije strahovlade Roberta Mugabe, zimbabveanskog političara.
“Prije stotinjak godina moji preci iz Dalmacije krenuli su trbuhom za kruhom kada je otkriveno zlato u Južnoafričkoj Republici. Nakon sto godina, njihovi potomci, mi, moja kćer i njezin dečko krenuli smo tim tragom i evo večeras ćemo prikazati dio tih sjećanja s putovanja što turističkih što emotivnih jer je ponajviše vezano za rodbinske odnose”. objasnila je Katja Matković Mikulić.
Zemlja kontrasta, suprotnosti, šarenila boja, hrane i pića
Bogato putovanje broji preko 4000 sakupljenih slika, emotivnih dojmova još više većinom, kako kaže slikanih iz automobila, pri čemu su svjedočili nesigurnosti života u zemlji čiju naciju nazivaju Duginom nacijom zbog nevjerojatnog kontrasta, suprotnosti, šarenila boja, hrane i pića te raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta.
“Dojmovi se zaista teško mogu riječima opisati, Afrika je jedna posebna zemlja, puna kontrasta, Johannesburg je tipičan afrički grad, dok je Cape Town multikulturalni grad s puno stvari koje vrijedi vidjeti i doživjeti i u koje se vrijedi ponovno vratiti. Mislim, dovoljno je da kažem da je Johannesburg velik kako Hrvatska”., ističe.
U kolijevku čovječanstva, kako još nazivaju Afriku, prije njih otišli su mnogi hrvatski iseljenici. Mnogi od njih se nikada nisu vratili te su svoj život nastavili u teškim uvjetima, otuđeni od domovine.
Potraga za rodbinom, kako kaže, traje i dalje jer se rodbina raširila ne samo diljem Afrike nego i drugih zemalja i kontinenata, primjerice Novog Zelanda, Amerike, Njemačke i Kenije.
“Iseljavanje je prisutno i danas, bila sam sretna što sam se vratila”
“Ja sam se cijelo vrijeme tijekom tog putovanja prisjećala kako su moji preci putovali i šo su sve morali proživjeti na tom putu koje je trajalo mjesecima i plovilo se jedrenjacima te se zaista ne može usporediti s ovim današnjim. Hrvata doista ima po cijelom svijetu, mi smo tamo susretali ljude koji su potomci iseljenih Hrvata, gdje god dođeš i gdje god da takneš kao da nam je sudbina to iseljavanje. I evo i sada. To me boli kao činjenica, da ponovno odlazimo iz jedne prekrasne zemlje, pa sam zapravo bila presretna, koliko god da je Afrika lijepa, što smo se vratili u svoju domovinu”., zaključuje Katja Matković Mikulić.
Katarina Ježina
