„Tmina neznanja tamnija je od biblijske egipatske tmine. U neznanju je čovjek ništa.“ Tako odlomak o turopoljskim čitaonicama započinje Emilij Lazsowski u svojoj knjizi Povijest Turopolja.
3. Ožujka Gradska knjižnica Velika Gorica proslavila je svoj dan. 1885. godine u Velikoj Gorici je osnovano društvo „Sloga“. To društvo je radilo na promociji znanja i umjetnosti te su u tu svrhu odlučili otvoriti javnu čitaonicu. Tako se je 3. 1. 1886. godine sastao Odbor društva pod vodstvom Stjepana pl. Josipovića i osnovana je prva čitaonica u Velikoj Gorici. Prostorije čitaonice bile su u prostorijama svratišta „ K bijeloj Ruži“.
U čitaonici su se prvo čitale različite narodne novine koje su stizale čak i iz drugih zemalja. U početku je imala 19 novina. S vremenom se čitaonica razvijala i postala jako popularna. Članovi čitaonice su priređivali i predstave za uvažene goste u našem gradu. Nakon toga uspjeha u gradu, čitaonice i knjižnice širile su se i po okolnim selima. Donja Lomnica je tako dobila knjižnicu 1902. a Kurilovec i ostala naselja 20-tih godina 20-tog stoljeća.
Koliko je ovaj kraj bogat kulturom i željan znanja sve do današnjih dana govori nam i brojnost članova Gradske knjižnice. Na web stranicama knjižnice nalazimo podatak kako je svaki šesti stanovnik grada Velike Gorice i okolice član Gradske knjižnice.
Američki predsjednik Benjamin Franklin smatra se osnivačem knjižnica u današnjem modernom obliku. U to vrijeme knjige su se mogle naručiti samo iz Engleske, a Benjamin Franklin i njegovo društvo je bilo željno čitanja. Iznajmili su sobu u lokalnoj pivnici kako bi se tamo sastajali i razmjenjivali knjige koje su posjedovali. Ono što je bilo novo je to da su knjige koju su razmjenjivali smjeli ponijeti kući tj. posuditi ih. Kada su vidjeli da taj sustav funkcionira, odlučili su proširiti svoju djelatnost te su donijeli odredbe i zakone i prvu članarinu, kao osiguranje za posuđenu knjigu. Nakon Amerike, sistem narodnih knjižnica proširio se po Europi, tako je u Beču 1898. g. bilo 15 pučkih knjižnica. Knjižnice su se tada proširile i po drugim europskim zemljama.
U Hrvatskoj su knjižnice u početku bile privatne ili u sklopu nekih samostana. Tek su se nakon osnutaka i velikog uspjeha javnih čitaonica počele razvijati i javne knjižnice.
