“Ljeto u Kurilovcu bilo je predivno…”, kreće s pisanjem naša čitateljica Barica Cvetnić koja je uz brojne druge podijelila svoja iskustva iz djetinjstva.
Za one koji ne znaju, zatražili smo naše čitatelje da nam pišu kako je izgledalo njihovo djetinjstvo u našim selima i samom gradu. Priče su prekrasne, a sada donosimo još jednu od njih, ovog puta iz Kurilovca.
“Rođena sam u obitelji poljoprivrednika i ljeti je uvijek bilo posla u polju i na vrtu…po najvećoj vrućini spravljalo se sijeno i dobro je bilo još na polju, ali najgore mi je bilo kad se spremalo na štalu, a ispod krova pakao… Moja aristoktatska put nakon takvog posla imala je boju crnca, a voda nakon tuširanja je bila ko gnojčinica i još tri dana poslije ti idu crni šmrklji iz nosa”, piše uz smijeh.
Navodi i da iako je to bio jedan od traumatičnijih poslova, bilo je lijepo popiti friško podojeno mlijeko i jesti mrzli sir od krave koja je jela to sijeno.
“Osim posla bilo je vremena i za zabavu. U mojoj Pavršnici bilo je puno djece, a ljeti su znali dojti i prijateljeva familija iz Siska, Beograda, Njemačke i znalo nas je biti tridesetak.. Onda smo se igrali skrivača do dugo u noć sve dok nisu matere sa šibom na lese stale i napravile fajrunt. Prodavali smo lepo kamenje i ukrasno perje od tatinih golubov i fazanov pa smo za to otišli u dućan i kupili slatkiša te svi skupa sedeli na pajpama i jeli...”, prisjeća se.
“Znal se i nogomet odigrati deca protiv ocov.. Od staroga drvenog stupa kaj je ostal od Elektre napravili smo si koš. Na more mislim da nije niko išel, išlo se na Čiče z beciklini ili pešice na KPD. Preko dana kad nije bilo posla smo se špekulali, kopali garaže za autiće i delali kućice u susedovom voćnjaku od drvenih kištri za voće, a imali smo i jednoga susjeda kaj ni baš volel decu i našu igru i navek nam je lopte bušil, e njemu smo za kaznu namazali kvaku od lese sa drekom. Eto tak je bilo negda”, piše nostalgično Barica.
“A danas nažalost pola susjeda više nema.. Nema ni dece na moje Pavršnice, ni stupa za košarku.. Došla neka nova vremena i novi ljudi…”, piše za kraj i pozdravlja svoju Pavršnicu i sve oni koji su još tamo, ali i one koji su bili, a sada su negdje drugdje.
Ako ste jedni od onih koji su svoj godišnji već odradili ili ga tek čekate, a volite pisati, pozivamo vas da s nama podijelite svoje priče. One mogu biti vezane uz to kako ste prije provodili ljeta na selu, kako je to prije izgledalo, kako su ga provodile vaše bake i djedovi, a možda i neka simpatična priča kako ga provodite sada.
Posebno pozivamo ako imate stare priče iz Turopolja i fotografije da ih podijelite s nama kako bismo ih objavili (uz naravno, sve potpise) te kako bi građani Velike Gorice osjetili dašak ljeta starih vremena.
Javiti se možete na post niže, na mail ili porukom u inbox.
