Gusak siče, guska gače, a gušče ili žuge žužori. “Bog te slobodil gde guska ne viče na dvorišče.” Guska je bila martinjska daća Crkvi. Vezana je uz prikaz faraonove duše. Kad visoko leti, planuo je požar; kad se kupa, padat će kiša. Vjerovalo se da guščji jezik pod jastukom nagoni okrivljenika da prizna svoj zločin, a tko u proljeće vidi žuge prije guske, ostat će bolestan.
Guska je pripitomljena davno prije Homerovog doba. U Odiseji Penelopa tuguje s 20 gusaka, Aristotel govori o vrlinama guščjega mesa, Junonine guske spasile su Rim 390. pr. n. e. Danas sedamdeset gusaka -the Scotch Watch- čuva Ballantineovu destileriju u Glasgowu. 
Iako u Posavini žive odvajkada, gusaka je sve manje. Populacija je ugrožena deruralizacijom i deagrarizacijom, a desetkovale su je velike suše 2011. i 2012. Sa šumske ispaše nisu se vraćale, klale su ih gladne zvijeri. Matična populacija posavske guske trenutno broji tek oko 500 jedinki, s daljnjim negativnim trendom.
Program utvrđivanja stanja populacije posavske guske na temelju odredbe fenotipskog ili radnog pasminskog standarda s ciljem registracije posavske guske kao autohtone hrvatske pasmine sive guske (Anser anser) mr. Roman Ozimec predložio je još 2008. godine.
U suradnji s JU Zeleni prsten 2011. Ozimec je sastavio publikaciju s anketom, na temelju koje je s dugogodišnjim suradnicima Darkom Petanjekom i dr. Miljenkom Ernoićem proveo istraživanje, izradio pasminski standard i objavio istoimenu monografiju. Dvojezično izdanje predstavljeno će biti skupa s rezultatima istraživanja u Društvenom domu u Veleševcu, općina Orle, danas u 16 sati.
