Na 9. sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice usvojen je polugodišnji izvještaj o izvršenju proračuna za 2014. godinu, izmjena i dopuna prostornog plana uređenja grada te plan gospodarenja otpadom koji je na Vijeću izazvao burnu raspravu.
Pročelnik Odjela za urbanizam i zaštitu okoliša Roman Repač pojasnio je kako se plan gospodarenja donosi za razdoblje od šest godina, a čije se izmjene i dopune izrađuju prema potrebi.
– Ured za zaštitu okoliša tijekom proljeća je uz pomoć ovlaštenika, tvrtke IPZ Uniprojekta MCF d.o.o. izradio je nacrt prijedloga plana gospodarenja otpadom grada Velike Gorice za razdoblje do 2020. godine. Prikupljene su primjedbe mještana, udruga i organizacija s područja Mraclina koje nisu bile takvog karaktera da bi se temeljem njih išta u nacrtu prijedloga plana trebalo mijenjati. U svibnju ove godine od Upravnog odjela za prostorno uređenje Zagrebačke županije zatražili smo suglasnost na prijedlog plana koja je dobivena 4. rujna 2014. – govorio je pročelnik Repač.
Vesna Fabijančić-Križanić (SDP) upozorila je kako dokument nije donesen sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, te da će ga Ured državne uprave u Zagrebačkoj županiji proglasiti ništavnim.
– Prema članku 63 Zakona o zaštiti okoliša za planove gospodarenja otpadom na lokalnoj razini za velike gradove obavezno se trebala provesti Strateška procjena utjecaja na okoliš. Smatram da ovakav dokument građani nisu zaslužili – rekla je Fabijančić-Križanić.
Pero Josipović (HNS) ističe kako je javna rasprava trajala za vrijeme godišnjih odmora te da se gospodarenje otpadom tiče svih Velikogoričana, a ne samo Mraclinaca.
– Javna rasprava je otvorena 15. srpnja i trajala je mjesec dana za vrijeme godišnjih odmora. Plan gospodarenja otpadom se tiče cijele Velike Gorice i Turopolja. To nije samo mraclinski problem i o tome je trebalo imati široku javnu raspravu. Očito je da o tome nije odlučivala struka već politika – napomenuo je Josipović.
Predsjednik Gradskog vijeća Tomo Vidović obrazložio je zašto nije provedena Strateška procjena utjecaja na okoliš. Naglasio je kako to nije bilo niti nužno pozivajući se na tekst Zakona.
– Postoji široko tumačenje o tome je li strateška studija utjecaja na okoliš potrebna. Uvjereni smo da je sve regularno i usklađeno sa Zakonom o zaštiti okoliša. U članku 63 stoji da se Strateška procjena obvezno provodi za strategije, planove i programe, uključujući njihove značajne izmjene i dopune koji se donose na državnoj, područnoj te na lokalnoj razini za velike gradove, iz područja: poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, energetike, industrije, rudarstva, prometa, elektroničkih komunikacija, turizma, prostornog planiranja, regionalnog razvoja, gospodarenja otpadom i vodnoga gospodarstva kada daju okvir za zahvate koji podliježu procjeni utjecaja na okoliš. Ovdje je bila procjena da upravo zbog ovog dodatka ‘kada daju okvir za zahvate koji podliježu procjeni utjecaja na okoliš’ strateška procjena nije bila nužna da bi se plan donio – zaključio je Vidović.
