Prošla godina pčelarima je bila izuzetno teška, a stariji kažu da je bila najlošija u zadnji pedeset godina. Za razliku od nje, ova je bila puno sunčanija i stabilnija.
– Mi ovisimo o klimatskim uvjetima, pčelarstvo je dio poljoprivrede. Kad bi sve godine bile kao ova, ne bismo se žalili, ali znaju biti i bolje godine. – rekao nam je pčelar Miroslav Antolčić.
Kod Antolčića u tijeku su pripreme za predstojeću pčelarsku sezonu.
– Mi pčelari sad se pripremamo za iduću pčelarsku godinu. Imamo neke pripremne radnje, čišćenje košnica i žičanih okvira. Obilaženje pčelinjaka kako bi zaštitili pčele, odnosno osigurali im mir od životinja i loših vremenskih prilika. Sve to je potrebno napraviti prije početka aktivne pčelarske sezone – dodao je Antolčić.
Sredinom ožujka kreće pčelarska sezona, tada je u košnicama pojačana aktivnost koja traje i cijeli travanj. Svibanj je mjesec glavnih paša i tada pčelari provode po cijele dane sa svojim pčelama.
– S jedne strane veliko je to opterećenje, ali s druge strane veliki užitak. Tu su glavni radovi u 5. i 6. mjesecu, a u sedmom počinje priprema za jesen. Početkom 8. mjeseca počinje nova pčelarska sezona – istaknuo je Miroslav.
Jedan od najvećih problema s kojim se pčelari susreću su bolesti koje napadaju košnice, a jedna od najopasnijih je pčelinja uš ili varoa.
– U principu cilj nam je zadržati pčelinju uš pod kontrolom kako zajednica ne bi stagnirala ili propala. Varooa je u Europu došla prije 40 godina i pčele još nisu uspjele razviti otpornost pa im mi moramo pomagati kako bi opstale – objasnio nam je pčelar.
Druga bolest koja prijeti našim pčelarima je etinoza koja se pojavila u Italiji, a riječ je o maloj bubici ,manjoj od pčele, koja doslovno razori cijelu košnicu.
– Kad jednom uđe u košnicu pojede sav med i fermentira ga, a zajednica propadne. Nema efikasnog načina borbe protiv nje. Iako se pojavila u susjednoj Italiji, nadamo se da se neće proširiti do nas zbog klimatskih prepreka, ali nikad se ne zna – dodao je on.
Kada se Franjo Čunčić 1935. godine počeo baviti proizvodnjom meda, nije ni slutio kako će ona ubrzo prerasti okvire proizvodnje za vlastite potrebe.
– On je prvi u selu počeo prodavati med. Ja se sjećam da kad sam bila malo dijete, negdje 1955. ili 1956. godine kupio AŽ košnice i prodavao med. Onda je to tata nastavio i priča je krenula dalje – ispričala nam je Marica Antolčić.
Obitelj Antolčić danas ima oko 500 košnica. Proizvode pet vrsta meda, zatim propolis, med u saći, pelud, matičnu mliječ i vosak. Također se bave i proizvodnjom matica. Redovito posjećuju sajmove i sudjeluju na ocjenjivanju meda. Dobitnici su nekoliko desetaka nagrada i priznanja. Marica i njezin suprug Stjepan treća su generacija u ovoj obitelji koja se bavi pčelarstvom, a njihovi sinovi Miroslav i Tomislav siguran su zalog za uspješan nastavka obiteljske tradicije.
[print_gllr id=34641]
