Božić je pred vratima – na to nas podsjećaju ukrašene ulice, glazba sa radija i užurbanost ljudi. Jedan od čestih prizora su i prodavači božićnih drvaca na svakom uglu. Netko će kupiti podrezano drvce, netko sa korijenom u tegli, kako bi ga kasnije presadili i sačuvali, a sve češće se kite božićna drvca od umjetnih materijala.
Važnost stabla kao ukrasa datira još iz vremena prije kršćanstva. Neka sjeverna plemena štovala su zimzeleno drveće, na što ukazuju rezbarije u stijeni nađene u Norveškoj. U Europi su ljudi i prije dolaska kršćanstva poštovali drveće jer je bilo od velike važnosti za njihove živote. Najvažnije je bilo drvo hrasta koji se koristio u razne svrhe, od izgradnje kuća i brodova, do drva za ogrjev. Tako je bilo sve do dolaska sv. Bonifacije, koji je tijekom 7. st. došao iz Engleske u Njemačku propovijedati kršćanstvo. Propovijedao je Sveto Trojstvo na primjeru jelke koja ima trokutasti oblik. Od 12. st. jelka se u božićno vrijeme vješala na stropove kuća kao znak kršćanstva. Smatra se da je prva božićna jelka (tada nazvana novogodišnja jelka) okićena 1510. godine u Latviji, u njenom glavnom gradu Rigi. Još i danas tamo stoji spomenik božićnom drvcu.
SVJEĆICE I STAKLENE KUGLICE
Razvoj današnjeg božićnog drvca nastavlja se u 16. stoljeću, kada je navodno Martin Luther stavio svjećice na jelku, one su simbolizirale zvjezdice na nebu. Priča o ukrašavanju božićnog drvca staklenim kuglicama započinje 1830. godine. Jedan siromašni staklar nije imao novaca za jabuke i slatkiše koji su se tada stavljali na jelku te je za svoju djecu napuhao staklene kuglice kako bi njima ukrasili jelku. Običaj kićenja jelki širio se Europom, a najveći uzlet desio se nakon što su se 1840-tih u novinama pojavile ilustracije britanske kraljevske obitelji uz božićnu jelku. Nakon što se su ti crteži pojavili u Americi, običaj kićenja božićnog drvca raširio se cijelim svijetom.
ORASI, PRVI UKRASI U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj je običaj kićenja božićnog drvca počeo oko 1850. godine, pod njemačkim utjecajem. Na jelku su se u početku stavljali orasi, bomboni zamotani u celofan, cvjetovi od krep papira i vata koja je simbolizirala snijeg. Ispod nje stavljala se pšenica posijana na sv. Luciju i jaslice koje su mnogi sami izrađivali. U siromašnijim kućama se umjesto cijelog bora okitila samo jedna zimzelena grana. Hrvati su razvili i svoje božićne običaje, poput unošenja badnjaka (panja), slame koja se stavljala pod stol i mnoštva drugih običaja. Badnja večer završila bi kićenjem bora te odlaskom na polnoćku.
Koliko god davna povijest božićnog drvca bila, važno je ono što božićna jela predstavlja nama danas. Oblik jele nas podsjeća na osnove vjere, presveto Trojstvo. Lampice na boru simbol su svjetla koje donosi Isusovo rođenje. Zimzelene grančice su nada u vječni život koji nam je obećan kroz dolazak Isusa. Sjetite se svega ovoga dok kitite drvce sa svojim najbližima u toplini doma.
Sretan i blagoslovljen Božić žele vam Kronike Velike Gorice!
