Puno se toga događalo u iščekivanju početka drugoligaškog proljeća, cijeli niz detalja koji su nas doveli do toga da jedva čekamo da krene. Srećom, već u prvoj utakmici pokazalo se da su svi navijači Gorice imali razloga za optimizam…
Prvo su u klub stigla pojačanja kakva do sad nisu dolazila u Veliku Goricu. Krenulo je s povratkom Matije Dvorenkovića, jednim od najboljih nogometaša kojeg je Turopolje dalo u posljednja dvadesetak godina, nastavilo se dolaskom Gruzijca iz tamošnje prve lige, zatim i dovođenjem Nigerijca iz ponajbolje momčadi druge turske lige, a završilo potpisivanjem Rumunja sa više od 150 nastupa u prvoj rumunjskoj ligi.
Svi ti potezi, koje u suradnji s čelnicima kluba potpisuje još jedan novi čovjek, sportski direktor iz Litve Mindaugas Nikoličius, bili su najava onoga što je slijedilo desetak dana prije proljetnog starta.
– Da, Gorica je zacrtala u ovoj sezoni najvažniji priotiet ulazak u Prvu HNL! Sa sportskog aspekta, na terenu, učinit ćemo sve što možemo da te ambicije i ostvarimo. U gradskom proračunu su predviđena sredstva za dovršetak kompletne infrastrukture na Gradskom stadionu – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko, strpljivi sportski djelatnik koji je godinama izbjegavao izgovarati ovakve rečenice.
Sad je sve postalo jasno, došao je trenutak da Gorica pokuša vratiti prvoligaški nogomet u naš grad nakon gotovo dva i pol desetljeća. I sve bi bilo idealno da nije bilo – snijega. Vremenske prilike napravile su velike neprilike treneru Ivanu Prelecu u završnoj fazi priprema, a nakon toga i kompletnoj ligi. Došlo je do odgode, pripreme su produžene za tjedan dana, promijenilo se štošta u konceptu, trebalo se prilagođavati…
Srećom po nas, sve su to Prelec i njegov stožer uspjeli riješiti.
Pobjeda 3-0 protiv Hajduka II na startu proljeća pokazatelj je da je tijekom zime odrađen dobar posao. Kako na terenu, koji se bavi trener i njegov stožer, tako i u uredima. Od tri pogotka, dva su postigla upravo pojačanja iz inozemstva. Seriju je otvorio Victor Astafei, jedan od onih koji su došli ove zime, drugi pogodak djelo je Nemanje Ljubisavljevića, stopera koji je također došao iz inozemstva, iz Srbije, a treći Henrik Ojamaa, napadač iz Estonije. I već je ta prva utakmica razuvjerila sve skeptike koji su smatrali da je previše stranaca u klubu, da to nije pravi put, da se može i s domaćim igračima…
U ovim okolnostima, očito je sad, jaka pojačanja, bez obzira bila ona iz inozemstva ili ne, potrebna su Gorici. Kad su ciljevi i ambicije visoki, ni nije posebno važno kako se zovu pojedinci koji će ih ostvariti. I odakle oni dolaze. Dobra stvar u svemu tome je to što domaćih igrača i dalje ima, što su ti naši klinci u krugu momčadi, i oni koji zasluže, priliku će dobiti. Unatoč strancima i pojačanjima koja dolaze sa strane.
Puno je važnije što smo vidjeli da ova Gorica ima kvalitetu, da je u stanju relativno lako obračunati se s opasnim protivnikom kao što je Hajduk II, ali još će važnije biti vidjeti daljnji rasplet situacije. Već u srijedu Gorica gostuje kod Kustošije, a za vikend doma dočekuje Sesvete. Bit će to dva velika, ozbiljna izazova i ako te ispite Goričani polože, razloga za optimizam bit će još i više. Iako, lov na prvu ligu nije sprint, to je u najmanju ruku polumaraton za kojeg treba i snaga, i izdržljivost, i upornost, i vjera u sebe u teškim trenucima… Posla je još puno, ali krenulo je jako dobro. Sad samo treba nastaviti tako.
