Čim su u Hrvatskoj osnovani OPG-ovi, više od 25 godina u Buševcu djeluje OPG Robić. Prvotno ga je vodio Stjepan Robić, otac gospođe Marije iz naše priče. U obitelji turopoljsku tradiciju njeguju punih sedam desetljeća, još od daleke 1951. godine.
Inače, Marija Robić završila je Fakultet prometnih znanosti, te je cijeli radni vijek provela kao nastavnica u strukovnoj prometnoj školi, no njena je ljubav cijeli život bila proizvodnja domaćeg kruha i medenjaka.
Nikada nije zapostavila tu ljubav unatoč profesiji, što je nastavila i dan danas, kao umirovljenica. Do sada nije bitno širila djelatnost iz privatnih razloga, ali mnogi mještani i ljudi iz područja Gorice znaju za nju. Obiteljskom OPG-u dala je novu dimenziju, proizvodnju kukuruznog kruha i medenjaka za što posjeduje odgovarajuće rješenje Ministarstva zdravstva.
Kukuruzni kruh ‘po starinski’
Vrijedne ruke gospođe Marije Robić u grovači rade kukuruzni kruh od domaće kukuruzne mele s dodatkom ražene mele zbog vlage i sočnosti te sa domaćim kvasom koji se radi tako da se nasađuje raženo brašno dok polako ne fermentira.
Rijetko se posljednjih desetljeća može vidjeti ovakav proces kako su nekada ‘delali naši stari’. Težak je to fizički posao, pa danas i nema neke konkurencije, jer se rijetki danas time žele baviti. Mladi vole vidjeti kako se to ‘dela’, zanimljiva je naša starina.
– Brašno imam svoje, i tu mi puno pomaže sin u proizvodnji. Ako brašna eventualno usfali, uzmem ga kod naših mlinara. Teško je proizvesti starinske sorte kukuruza, jer se danas radi s mehanizacijom, ali postoje neke druge sorte iz reda tvrdunaca koje su ukusne za kruh kakav su nekada svakodnevno jeli naši stari – otkrila je.
Svaka dva tjedna peče novu rundu, a sudjelovala je i na Gastru Turopolja. Njezini su klijenti ljudi, ljubitelji kukuruznog kruha diljem Velike Gorice, jer dobar se glas daleko čuje! Gospođa Marija je već uhodana, pa bez problema uz uhodanu recepturu i proceduru u svaki kruh koji ispeče unese dašak sebe.
– U tu svrhu imam krušnu peć u kojoj se takav kruh peče puna dva sata, ovisno o jačini vatre, ponekad to može potrajati i dulje. Svaki kruh prije pečenja teži preko pet kilograma, a kao gotov proizvod bude težak oko 4,3 kilograma. Kruh prodajem cijeli, polovicu ili četvrtinu, ovisno o željama i potrebama kupaca. Kukuruzni kruh je dugo ukusan, može potrajati dva tjedna ako se čuva u hladnjaku – objašnjava.
Proces dugo traje, ali okus takvog kruha, kad se jednom proba, jednostavno se ne zaboravlja! Cijeli proces započinje tako da se dan prije kukuruzno brašno prelije kipućom vodom – pofuri se. Do idućeg dana ono se ohladi, i prije prvog zova pijetlova Marija Robić iz naše priče kreće ponovo u akciju! Nakon što u krušnoj peći podigne vatru ‘po starinski’ i zamijesi kruhove koji odstoje kako bi kvas odradio svoje – dva do tri sata i taman dok se peć zagrije, i tek onda idu u krušnu peć.
Cjelodnevni je to proces, jer je ključno da se nakon pečenja svaki kruh dobro ohladi, a za što je potrebno puno vremena. Preporuka je da se ovakav kruh konzumira idućeg dana kako bi dobio baš onakav ‘šmek’ poput onog kakvog pamti naša Marija iz svog djetinjstva.
Žene su, objašnjava Marija, kruh nekada stavljale na kestenov list, ali velika je prednost 21. stoljeća pekarski papir. To su, kako kaže, blagodati modernog doba. Često dok se u krušnoj peći peče kruh, Marija spravi starinski lopar.
– Rubovi razvaljanog dizanog tijesta zavrnu se prema unutra, a na njega ide sir i vrhnje uz malo začina, pa izgledom podsjeća na kotač bicikla. To su nekada radile naše bake dok su djeca čekala da se kruh ispeče – otkriva dok mijesi jedan od kruhova.
Medenjake ima zamiješane i pečene, i to svaki tjedan!
Nasuprot kuće Marije Robić, nekada je živio najpoznatiji licitar Ivan Kovačević koji se školovao u Sloveniji, tako da Buševčani oduvijek vole medenjake. Kako ih i sama jako voli, godinama je isprobavala razne recepte dok nije stvorila onaj, koji nosi njen potpis, a receptura naravno, kao i kod svakog majstora – ostaje djelomična tajna!
– Imam svoj recept do kojeg sam došla isprobavajući recepte drugih žena, te iz raznih kuharica. S vremenom sam dodavala neke sastojke po kojima se moji medenjaci razlikuju od medenjaka drugih OPG-ova. No, moram priznati, najveća mi je pohvala kad mi danas kažu, tvoji su medenjaci isti kao licitarevi – uz osmijeh otkriva Marija Robić.
Probala sam medenjake gospođe Marije i ostala zapanjena rapsodijom okusa ali i time kako se naprosto ‘tope’ u ustima. Zaista su drugačiji od svih medenjaka koje sam imala prilike probati!
Recept za medenjake
Nakon lijepog druženja pomalo edukativnog karaktera, ovu priču završavam s početnim receptom za medenjake gospođe Marije…
- ½ kg crnog brašna (može biti dio raženog)
- 15 dag meda
- 20 dag šećera
- 8 dag margarina
- 1 dl vode
- 1 jaje
- 1 žličica sode bikarbone
- Začin za medenjake
Margarin, med, šećer i vodu otopiti, ohladiti i dodati u brašno izmiješano sa sodom bikarbonom, dodati jaje i zamijesiti tijesto, te ga staviti na hladno da malo ‘odmori’. Potom oblikovati tijesto u male kuglice i peći otprilike deset minuta na 190-200°C, ovisno o pećnici. Važno je da se medenjaci ne peku previše dugo, jer tada budu tvrdi.
Glazura se radi ručno i cijeli proces traje dosta dugo. Potrebno je pomiješati jedan bjelanjak s otprilike 20 dag ‘štaub’ šećera dok smjesa ne postane sjajna. Pred kraj dodati žlicu-dvije limunovog soka i to je to!
U slast…
