Nogomet. Najpopularniji svjetski sport ili kako je netko jednom rekao „najvažnija sporedna stvar na svijetu“ u Dubrancu je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, osim rekreativne imao i aktivističku funkciju. Priču o nogometnom klubu NK „Croatia“ iz Dubranca ispričao nam je jedan od osnivača, Vinko Pavlečić, koji se i danas živo sjeća i rado prepričava te crtice nogometne povijesti.
I petokraka i šahovnica
Desetak omladinaca iz Dubranca još ’79 dali su si u zadatak da osnuju nogometni klub i vrlo brzo nakon prvih sastanaka krenuli u realizaciju. Bio je to jedini klub (uz onaj u Sydneyu u Australiji) koji nosio ime Croatia, govori nam naš sugovornik. Upravo je ime, pogađate, u to vrijeme stvaralo najviše problema. „Staviti ime Croatia i šahovnicu na grb kluba bilo je veliki problem. Nama je tada šahovnica puno značila i svi smo bili zagrizli za ideju Republike Hrvatske. Zbog toga smo proveli i noć u zatvoru, ali nismo posustajali, sve smo prebrodili i na kraju riješili. Uz kompromise“, prisjeća se Vinko. Kompromis je u ovom slučaju bio neizbježan, pa su, uz šahovnicu, na grb kluba morali staviti i petokraku. Bilo kako bilo, očuvanje imena bila je jedna mala pobjeda velikog nogometnog kluba.
Imenjak iz Australije slao dresove i lopte
A nizao je klub i sportske pobjede. U 10 godina koliko je djelovao bio je nadaleko poznat , okupljao dečke iz Dubranca, prema Kupi i Štefankima, a od imenjaka iz Australije dobivali su lopte i dresove. „Imali smo odlične rezultate, igrali smo jako dobro i bili uz bok najpopularnijih domaćih klubova, a najveći su nam rivali bili Meštrica i Kupa“, prisjeća se Vinko.
Naši unuci danas u Ilovači
Danas u Dubrancu djeluje Ilovača za koju igraju unuci igrača Croatie, kao i neki stariji igrači, sinovi. “Natječu se u domaćim malonogometnim prvenstvima, jako su dobri“, govori Vinko dok po rukama prebire papirnate tragove jedne sportske i osobne povijesti. Iako je klub prestao postojati, uspomene i dalje žive pa su tako prije tri godine proslavili i 40.obljetnicu kluba., a tom su prigodom na majice otisnuli grb kluba. „Nadam se da nas čeka još susreta i druženja, ako doživim 50.obljetnicu bit ću najsretniji mještanin Dubranca“, zaključuje Vinko.
