Nikola Pejak već šestu godinu diljem Turopolja prikuplja zanimljive legende i priče o nevjerojatnim bićima i ukletim mjestima koje su se dijelile naraštajima još od prošlog stoljeća. Ove godine je osnovao i Udrugu za očuvanje kulturne baštine Mogut s ciljem očuvanja i promocije kulturne baštine Hrvatske s naglaskom na Turopolje i bližu okolicu.
Nikolino prikupljanje priča i legendi krenulo je u kolovozu 2015. godine kada je napravio prvi intervju s kazivačem. “Od onda do danas, po mojoj evidenciji, sam prikupio kazivanja od oko 75 ljudi što je oko 50ak sati audio materijala uz zapisnike koje sam dobio prema upitniku koji koristim. Najmanji dio prikupljene materije opada na mistična biča i pojave. Mistična biča i pojave se pojavljuju oko 300 puta, neke su opširne, a neke kratke.”
Bila bi šteta da izgubimo te priče
Kako govori, te priče su mu se usadile u svijest još u najranijem djetinjstvu i smatra ih dijelom sebe. “Puno govore o meni, našim precima i općenito o našem kraju i ljudima koji ovdje žive. Počeo sam ih skupljati jer se nitko nije ozbiljnije primio tog posla, a bila bi velika šteta da to izgubimo.”
Samo ime udruge stiže od mističnih biča iz turopoljskih legendi. “Mogut je mistično biče koje ima funkciju čuvara sela. O njemu znamo jedino prema nekim zapisima iz početka 20. stoljeća, a u usmenoj predaji je gotovo nestao. Jako malo ljudi, manje od pet posto zna išta reći o mogutu. On je fantastično biče jer ima sposobnosti da štiti selo, pokazao je seljacima gdje se nalazi žir i dosta je bitan faktor života čovjeka na selu.”
S ovime se možemo promovirati u zemlji i svijetu
Primarna stvar koju radi je obilaženje terena i traženje ljudi za intervjue. “Važno je da to sakupimo ne samo radi kulture, nego radi budućnosti. S tim pričama se može puno toga napraviti i možemo se fenomenalno promovirati i u zemlji i u svijetu.“, govori i dodaje da očekuju suradnju s ljudima koji su zainteresirani za očuvanje kulture ovoga kraja.
Njegovi kazivači bili su stariji i mlađi, no kako i kaže, obično je neka predrasuda da najstariji ljudi znaju najbolje priče što nije točno. “Razgovarao sam i s ljudima koji imaju 30-ak godina i koji su pričali fantastične stvari. Što se toga tiče, najbolje priče su mi pričali ljudi od kojih 50-ak godina.”
Među aktivnostima Udruge Mogut bilo je i sudjelovanje na Noći Muzeja digitalnom izložbom “Između Save i Kupe” koju je kreirao s kolegom Danijelom Bornom Fiketom. Na izložbi su se posjetitelji mogli upoznati s virtualnim točkama u prostoru, pročitati priče i pogledati par fotografija o ‘ukletoj šumi’.
S obzirom na brojna ukleta mjesta, legende, priče i kazivanja, za kraj smo ga morali pitati je li sigurno živjeti u Turopolju. Uz smijeh nam je odgovorio kako je najgora stvar koja nam se može dogoditi da naiđemo na divlju svinju, a nemamo drvo da se popnemo. “Te priče treba sačuvati jer su dio našeg identiteta i dio nas samih. Prepričavale su se dug niz godina, možda i stoljećima, bilo bi šteta da ih se zaboravi. Jedino bi se djeca s tim pričama mogla bojati zaspati navečer, ali i to je bila jedna od svrha tih priča da ih se disciplinira dok nije bilo računala i takvih stvari.”
Legende iz baštine i čitav prilog možete pogledati u videu na našem Facebook profilu te u tekstu.
