Nakon neprospavane noći dio Velikogoričana koji su se jučer s humanitarnim konvojem zaputili prema mađarskoj granici, vratio se kući. Među njima je prva stigla Maja Belić iz FM Printa i Taxi Bračić koji su do prihvatnog centra u Varaždinskim toplicama poveli dvije ukrajinske obitelji; među njima djevojčica od četiri godine, jedna teenagerica i jedan pas. Tamo će prenoćiti, ali vrlo brzo nastavljaju dalje.
„Ljudi su iscrpljeni, jadni, osjećaj se kao neki drugi, izgubljeni svijet, tuga je to velika“, govori nam Maja koja se još nije uspjela utopliti ni oka sklopiti nakon hladne noći. „Ne možeš spavati, samo gledaš kako ćeš, gdje i kome pomoći. Tamo je velika zima, promrzli smo, užasna je hladnoća. Na granici je more ljudi, neki čekaju prijevoz dalje, ima onih koji im i naplaćuju prijevoz…U Mađarsku ih je već dosta pobijeglo, ne puštaju preko granice. Šokirali smo se kad smo došli u prihvatni centar na granici: na podu su strunjače, za djecu je napravljena igraonica od spužve“, priča dalje Maja kojoj se posebno u pamćenje usjekao susret na benzinskoj postaji.
Zagrljaj koji ne ide van iz glave
Ta benzinska, posljednja prije granice, puna je ljudi. Različite registarske oznake su ovdje, dugo se čeka na red i na gorivo.“ Vidim dijete u kutu tješi starija Ukrajinka, dijete plače. NIje jedino. Dali smo im pelene, vlažne maramice, mlijeko i bočice, adapter za puniti mobitel. Grle me. Taj zagrljaj ne mogu izbrisati iz glave“, govori nam Maja.
Ljudi su ustrajni i prkosni
Vrlo brzo iza njih kući su stigli i članovi DVD-a Velika Gorica. „Hvala svima na podršci! Stigli smo živi i zdravi, umorni, ali ispunjenog srca i pozitivni bez obzira na viđeno. Ljudi tamo su ustrajni i prkosni, jaki i odlučni u obrani svoje domovine. To se teško skrši.“, napisao je predsjednik Sven Fabijančić.
Iako je veliki dio vozila iz humanitarnog konvoja, napunjen izbjeglim i promrzlim Ukrajincima, krenuo natrag za Hrvatsku do prihvatnih cenatara, neka su vozila otišla dalje za Kijev, vozeći medicinsku opremu i pomoć, dok su oni najhrabriji krenuli do Lavova. A u Lavovu i noćas more ljudi, čovjek na čovjeku:
Ukrajinci vape: spasite nas, dođite po nas. Našoj sugovornici od jutra ne prestaje zvoniti mobitel, emocije su uzburkane, treba zadržati bistru glavu. „Ako ću se vraćati moram prvo dobro odmoriti. Treba isključiti emocije i promisliti, dug je to put, a nikad ne znaš što te čeka“, racionalno promišlja i odgovara Maja dok joj glas treperi, a dah bježi te čak i preko telefona, u kratkom razgovoru prenosi svu težinu i tugu jedne neprospavane noći. Suza suzu stiže s obje strane žice ali tinja nada i želja da se vrati, da pomogne. Odmorite hrabri ljudi i sretno nam svima.
