Rijetko koji muzej se može pohvaliti činjenicom da je sam po sebi izložbeni eksponat. Naš Muzej Turopolja je upravo to, jedan opipljivi djelić Turopoljske povijesti.
Iako muzej u sadašnjem obliku postoji od 1765. godine, ideja o njegovoj gradnji nastala je još 1614. godine, zbog potrebe da se izgradi općinska kuća. Plemenitaško spravišće u dvorcu Lukavcu odlučilo je da svako selo iz okolice mora dati određenu količinu materijala i radne snage, kako bi se izgradila općinska kuća. Prema starim spisima, gradnja je bila završena 1617. godine, a već 1634. godine bila je potrebna obnova slamnatog krova na tada drvenoj velikogoričkoj utvrdi, koju su neki zvali i čardak.
DONJE PROSTORIJE SLUŽILE KAO ZATVOR
Zgrada muzeja obnovljena je u današnjem zidanom obliku 1765. godine. Muzej, iako sada zidani, zadržao je oblik drvene kurije pravokutnog izduženog oblika sa arkadama u baroknom stilu koje gledaju na obližnji park, a njegov visoki krov odaje stil gradnje turopoljskih majstora. Donje prostorije nekoć su služile kao zatvor, a u njima se čuvao i turopoljski mužar, drveni top kojim se pucalo kod izbora novog župana. Bila je tu nekada i prva turopoljska štedionica. Na katu se nalazi velika dvorana u kojoj su se od 1848. godine održavala spravišća Plemenite općine Turopoljske, koja se danas ponovno održavaju u obnovljenom dvorcu Lukavcu. Uz veliku dvoranu nalaze se manje prostorije u kojima je nekada bio turopoljski arhiv, a on je često bio premještan iz dvorca Lukavca kako bi se zaštitio u vrijeme raznih ratnih previranja.
Sjeverno od muzeja nalazi se crkva Navještenja blažene djevice Marije, a između crkve i muzeja zasađen je perivoj, danas poznat kao park Šetalište Franje pl. Lučića. Zanimljivo je da se iza crkve Navještenje Blažene djevice Marije nalazila drvena kuća obitelji Ištvanić, rodni dom Slavice Ištvanić, vječne ljubavi našeg turopoljskog zeta Augusta Šenoe. Danas se upravo ta ulica uz crkvu zove Ulica Augusta Šenoe, a ulica iza crkve Šenoin Put. Na prostoru ispred i oko muzeja su se početkom 20. stoljeća održavali sajmovi. Danas ispred muzeja stoji panj Turopoljskog hrasta postavljen 1997. godine promjera 1.45m, težak 1.5 tonu. Panj je izvađen iz rukavca Save u blizini Ščitarjeva, a muzeju ga je poklonila obitelj Berek iz Drenja Ščitarjevskog. Dugovječni panj nas podsjeća na turopoljske šume bez kojih se Turopolje nikada ne bi razvilo u prekrasan i bogati kraj kakav je danas.
VELIKI BROJ EKSPONATA
Muzej Turopolja osnovan je 1960. godine i nezaobilazna je točka na turističkoj karti Turopolja. Veliki dio građe Turopoljskog arhiva izgubljen je tijekom Drugog svjetskog rata. Neki dijelovi arhiva prebačeni su u Državni arhiv, a portreti plemića koji su nekada krasili veliku dvoranu premješteni su u Hrvatski povijesni muzej. Iako je mnogo povijesne građe nestalo, u muzeju se danas čuva veliki broj eksponata koji govore o povijesti i ljudima ovoga kraja. Tako u muzeju danas možemo pronaći bogatu arheološku, etnografsku, likovnu i kulturno-povijesnu zbirku. Muzejska zbirka predmeta vodi nas na put od pradavne povijesti Turopolja do današnjih dana. Osim na samoj lokaciji zgrade Muzeja Turopolje, muzej djeluje i na lokacijama Etno kuće u Ščitarjevu, kurije Modić -Bedeković u Donjoj Lomnici te zavičajnoj zbirci Vukomeričkih Gorica. Uz sve to, muzej učestvuje i na manifestacijama kao što su Noć muzeja ili Legendfest u dvorcu Lukavcu.
[print_gllr id=28852]
