Velikogorički MOST jutros je održao novinarsku konferenciju s temom “Izgubljena godina u provedbi plana organizacije javnog putničkog prijevoza na području grada Velike Gorice” ispred Željezničkog kolodvora u Velikoj Gorici. Na konferenciji je riječi bilo o javnom željezničkom i autobusnom prijevozu na razini grada, o okolnim linijama te o ugovoru sa Zagrebačkim elektroničkim tramvajem.
Ivan Bekavac se obratio navevši kako je Velika Gorica već godinama suočena s problemom povezanosti u javnom gradskom prijevozu velikogoričkih naselja s centrom Velike Gorice, kao i povezanosti iz centra grada i okolnih naselja sa Zagrebom.
Podsjeća i da je Most Velika Gorica prošle godine predložio u suradnji s prometnim stručnjakom prof. Marušićem niz stručnih i suvremenih rješenja koja treba javnosti istaknuti radi zaštite interesa građana. “Gradonačelnik je lani u studenom 2021. tijekom sjednice Gradskog vijeća podnio izvješće o stanju ugovora između ZET-a i Grada Velike Gorice te najavio aktivnosti i prijedloge rješavanja jednog od najvažnijih problema za naše građane. Najavljeno je uvođenje nove kružne gradske autobusne linije kojom je trebalo bolje povezati središte grada i željeznički kolodvor, uvođenje nove autobusne linije prema gospodarskoj zoni Meridijan 16, te povećanje broja polazaka postojećih autobusnih linija. Ništa od obećanog nije ostvareno.”, ukazuje Bekavac.
Po pitanju kratkoročnih rješenja navodi mikroprijevoz, taksi poduzeća, javljanje na natječaj, zajednica ponuditelja, po pitanju srednjoročnih rješenja osnivanje vlastite gradske tvrtke za prijevoz putnika, integraciju s postojećim željezničkim prometom, osnivanje pravnog subjekta u vlasništvu grada Velika Gorica. Kao ideju navode i raspisivanje pozivnog natječaja za financiranje voznog parka pravnog subjekta – operativni leasing na sedam godina, bez učešća s ostatkom vrijednosti 20-25%, 20-ak vozila različitih kategorija, raspisivanje pozivnog natječaja za punionicu plina za potrebe voznog parka, raspisivanje pozivnog natječaja za dobavljače, određivanje lokacije parkirne zone za vozni park te definiranje ustroja pravnog subjekta.
“Dugoročna rješenje bilo bi izgradnja nove južne zagrebačke željezničke obilaznice koja bi prolazila uz Veliku Goricu, te nastavila putem Radničke ceste u blizini Zračne luke prema novom željezničkom mostu prema istočnom dijelu Zagreba, a jednim krakom ušla u sam grad Veliku Goricu na području četvrti Hrvatski velikani, u blizini Avenije Ivana Pavla II, te tako neposredno približila željeznicu gradu i znatno poboljšala željeznički lokalni i međužupanijski prijevoz između Velike Gorice i Zagreba te tako značajno doprinijela razvoju našeg grada i Turopolja.”, dodaje Bekavac.
Kao objašnjenje navode i tvrdnju da su izdvajanja za sufinanciranje ZET-a prevelika s obzirom na uslugu koju građani dobivaju. Kristina Čižmek navodi kako građani uzastopno kasne na posao, doživljavaju situacije s kvarom busova, a jedan od razloga za to jest i činjenica da je 60% voznog parka starije od 20 godina, a više od 70% autobusa nemaju niti klimu.
“Rješenje za gradove je spajanje željezničke stanice s autobusnim prijevozom, odnosno, približavanje dvaju kolodvora. Treba nam studija i konkretno rješenje.”, dodaje Čižmek na što Bekavac dodaje primjere dobre prakse u drugim gradovima poput Rijeke, Slavonskog broda i Šibenika.
Problemom i dalje smatraju činjenicu da se servisni dio nalazi u samom centru grada, a posebna priča je i autobusni kolodvor koji smatraju nedostatnim za naš grad. “Grad ne koristi dovoljno mogućnosti iz EU fondova. Pozivamo da se iskoriste svi potencijale kako bi se građanima omogućilo ono u čemu uživaju drugi stanovnici jer znamo da je to moguće.”, zaključuje Bekavac.
Dodaju i kako očekuju povećanje cijena usluge s obzirom na dosadašnje primjere sa ZET-om, a Zoran Lovrić ističe da mnogi koji donose odluke zapravo nisu upoznati s realnim stanjem na terenu po pitanju prometa. “Teško je ovo izvesti ako članovi gradske uprave barem jedan ne sjednu u autobus ujutro od sedam do devet sati. Tek tada će znati s kojim se problemima naši sugrađani susreću, kolika je popunjenost autobusa, u kakvim se uvjetima voze, koliko su česti kvarovi i kako je linija neredovita.“, objašnjava Lovrić.
Za kraj zaključuju da Grad Velika Gorica može 36 milijuna kuna godišnje investirati u neke druge kapitalne investicije, a građani mogu dobiti kvalitetniju i jeftiniju uslugu lokalnog prijevoza te međužupanijskog prijevoza na relaciji VG – ZG.
