Upisali smo zimovalište malih ušara u Zagrebačkoj ulici u Velikoj Gorici na nacionalnu kartu Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode i Udruge Biom. Kroz više promatranja u siječnju i veljači, najveći broj koji smo na odmaralištu zabilježili jest 11 ptica. Manje je ove godine zimovalo sova u centru Gorice nego nego lani, kada smo ih pobrojali 16.
Male ušare zimuju u jatima ponajviše na crnogorici. Primarna hrana su im voluharice. U godinama manjka ovih glodavaca hrane se miševima, štakorima, pticama, šišmišima, zmijama… Njihovo ponašanje uvjetovano je dinamikom vrsta plijena, klimatskim obilježjima zimovališta i interakcijom s ljudima.
Tekst ispred vas iz serije Ptice Zagrebačke županije bavi se ponašanjem malih ušara u negnijezdećem periodu godine i podijeljen je u nekoliko dijelova. Prvo definiramo način proučavanja ishrane malih ušara preko gvalica. Potom opisujemo odabir mjesta za zimovalište. Zatim se bavimo njihovim najvažnijim pa onda sekundarnim plijenom. Tekst završava otvorenim pitanjima iz stručnih studija koje smo obradili te detaljnom literaturom.
Ishrana malih ušara proučava se analizom gvalica
Male ušare u središnjoj i južnoj Europi su stanarice, a sjeverne populacije pretežno migriraju. Tijekom zime formiraju domaće ptice skupa s migratornim jedinkama na pogodnim, zaštićenim mjestima zimujuća jata. Provjerena zimovališta koriste dugi niz godina.
Kao i druge ptice, male ušare nemaju zube, pa hranu gutaju cijelu ili je trgaju na manje dijelove. Neprobavljene dijelove, kao što su kosti, dlake, perje i hitinski oklop formiraju u gvalice koje tijekom dana iz probavnog sustava izbacuju van kroz kljun. Kao i sve ostale sove (i donekle sve ptice) mala ušara ne može progutati novi plijen dok ne izbaci gvalicu (Jovanovac). Zbog karakterističnog načina zimovanja i lakoće prikupljanja gvalica, zimska ishrana male ušare predmet je velikog broja studija.
Gvalice se analiziraju prema utvrđenim metodologijama. Bilježi se broj jedinki plijena i njegova biomasa. Bilježe se meteorološki uvjeti: količina kiše, visina snježnog pokrivača, brzina vjetra, prisustvo magle. Za višegodišnja istraživanja potrebno je u proljeće odrediti stadij ciklusa razmnožavanja voluharice.
Male ušare zimuju u naseljima na crnogorici
U godinama s obiljem plijena i blažim zimama, prezimit će neke male ušare i u Finskoj, na 64° zemljopisne širine (Mikkola). Desetogodišnje istraživanje moskovskih zimovališta (55° N) pokazalo da su za brojnost ovih sova srednje veličine na zimovalištima najvažniji faktori brojnost voluharica te trajanje snježnog pokrivača (Sharikov/Makarova/Ganova).
Iako neke male ušare zimuju samostalno, velika većina okuplja se u blizinu ljudskih naselja najčešće na crnogoricu u zimujuća jata. Zabilježena zimovališta u središnjoj Hrvatskoj na crnogorici se nalaze u Jastrebarskom, Martinskoj Vesi, Čehima, Horvatima, Oroslavju, Maloj Ostrni… Zimovališta na bjelogorici zabilježena su na brezi u Velikoj Gorici, Zaprešiću, Dugavama, Botincu i Sesvetskom Kraljevcu, na hrastu u Kobiljaku, kruški u Sesvetama… U Ivanić Gradu zimuju i na smrekama i na brezama. Najveći broj domaćih zimovališta nalazi se u Slavoniji i velikom većinom su na crnogorici.
Cenzus malih ušara zime 2006./07. u Srbiji pokazao je da se 95% od 139 registriranih zimujućih jata nalazi unutar ili u blizini naseljenoga mjesta te da se u 83% slučajeva radi o crnogoričnim stablima, najčešće tuji, smreki, boru, jeli i čempresu. Najčešće bjelogorično stablo je breza (Radišić/Ružić/Šćiban).
Ružić i suradnici sljedeće su zime na području Vojvodine popisali 368 zimujućih jata malih ušara s ukupno 19 335 jedinki. Prosječna brojnost jata u ovom istraživanju iznosila je 52,54 ptice. Od ukupnog broja jata 95,65% s 97,09% ptica pronađeno je u naseljima. U samo devet naselja pronađeno je više od jednog zimovališta te je najveća gustoća zimovališta zabilježena u površinom najmanjem, ali dijelu Vojvodine s najgušćom mrežom naselja, u Srijemu.
Studija s Krima pokazala je da, unatoč dostupnosti i crnogorice i bjelogorice na mjestu zimovališta, 89% promatranih sova zimuje na crnogorici (Kucherenko/Kalinovsky).
Specijalist za voluharice
Za razliku od drugih predatora, koji ubijaju kandžama, sove plijen ubijaju stiskom i pritiskom o tlo (Mikkola). Mala ušara ponekad ubija i preciznim ugrizom kljunom sa stražnje strane vrata kroz lubanju iza tvrdog nepca i zubnih nizova. Tada se kranijalni dio lubanje pronalazi smrvljen, dok nepčani dio i čeljust ostaju netaknuti. Male sisavce obično jede u cijelosti, pa se u gvalicama pronalaze čitave kosti nogu i zdjelica. Identifikacija ostataka ptica preko gvalica dosta je teža jer ih mala ušara često očerupa i obezglavi, a ponekad i rastrga na komade (Ticehurst).
Centralno mjesto u ishrani malih ušara predstavljaju voluharice (porodica Cricetidae, potporodica Arvicolinae). Sintetizirajući nekoliko stotina znanstvenih radova na ovu temu, Birrer je našao da se na meniju male ušare nalazi 477 vrsta plijena, od čega 180 vrsta sisavaca, 191 ptica, 15 vrsta gmazova, 7 vodozemaca te, uz 83 grupe beskralješnjaka, jedna vrsta ribe. Od kralješnjaka, mali sisavci čine čak 93,3% plijena, od čega su 91,7% glodavci. Udio ptica u plijenu je 6,4%.
Voluharice su najbrojniji je plijen u 81% istraživanja na području srednje Europe. U južnoj i jugoistočnoj Europi odmah iza voluharica slijede pravi miševi (porodica Muridae, potporodica Murinae). Poljska voluharica Microtus arvalis najčešći je plijen u srednjoj (71,5%) i jugoistočnoj Europi (46,7%). Livadna voluharica Microtus agrestis dominira u sjevernoj Europi (48,8%) (Birrer).
Posljednje istraživanje u Hrvatskoj provedeno je zime 2014./15. godine u županjskoj Posavini. Analizirane su 1073 gvalice s područja četiriju zimovališta u Županji, Bošnjacima, Drenovcima i Strošincima. Pronađeno je 2476 skeletalnih ostataka jedinki plijena 13 vrsta sisavaca i 2 vrste ptica. Najbrojniji plijen i ovim je sovama bila poljska voluharica (76,1%). Ovo je istraživanje dalo vrijedne podatke o distribuciji rijetkih vrsta glodavaca u Hrvatskoj. Potvrdilo je prisutnost gotovo ugroženih vrsta patuljastog Micromys minutus i miša humkaša Mus spicilegus te vrlo rijetkoga stepskog miša Apodemus uralensis na našim prostorima (Mikuška/Jovanovac/Mikuška).
Rezultati su u skladu s ranijim istraživanjima. Utvrđen je udio sitnih glodavaca u ishrani malih ušara od 89,3% u Baranji (Mikuška), 98,5% u Slavoniji i Baranji (Nović), 97,9% u sjevernoj Hrvatskoj (Dolenec/Kiš Novak). U susjednoj Bosni i Hercegovini utvrđen je udio od 98,54% u Banja Luci (Roljić) te 97,69% kod Laktaša (Roljić b). Tome je utvrdio udio od 97,3% u Sloveniji.
Lovi miševe, štakore, ptice, šišmiše…
Udio voluharica u ishrani male ušare proporcionalan je njihovom izobilju na livadama. Kako se gustoća populacije voluharica izmjenjuje u poznatim ciklusima s periodičkim vrhuncima, male ušare pokazuju funkcionalni odgovor na nedostatak svoga glavnog plijena na način da proširuju ekološku nišu.
Tome je u 20-godišnjem istraživanju ishrane malih ušara u Ljubljanskom barju pokazao korelaciju udjela poljske voluharice (17% do 85%) s obiljem ove vrste na livadama. U godinama nedostatka poljske, male ušare su proširivale ekološku nišu sekundarnim plijenom: livadnom voluharicom, miševima roda Apodemus, borovom voluharicom Microtus subterraneus i vodenom voluharicom Arvicola terrestris. U ovim godinama udio ptica u ishrani rastao je do 10%.
Ipak, dvogodišnje istraživanje provedeno na delti Dunava pokazalo je da će pod određenim okolnostima ušare radije loviti ptice čak i u obilju malih sisavaca. Znanstvenici su analizirali 450 gvalica maloga zimujućeg jata u blizini glavnog ogranka delte. Ovdje je 59,3% skeletalnih ostataka identificirano kao ptičjega porijekla. Od tridesetak zabilježenih vrsta, najčešći plijen bili su domaći i poljski vrabac, češljugar, plavetna i sjenica mošnjarka, no ušare su lovile i relativno veće ptice kao što su drozdovi, gugutke i šljuke (Sandor/Kiss).
Objašnjavajući ovaj fenomen, autori su odbacili pretpostavku da se radilo o manjku glodavaca jer su na delti Dunava zime blage s nevelikim prosječnim snježnim pokrivačem. Ktome je analizom gvalica potvrđeno 17 vrsta sisavaca, od čega 10 vrsta glodavaca. Vlažno područje delte ipak nije sasvim pogodno za zimovanje sisavaca, no vrlo je prikladno za zimovanje velikog broja malih vrapčarki, pa je kombinacija ovih uzroka, zaključuju, vjerojatno dovela do promjene u načinu ishrane.
Na sličan je način ornitologe iznenadilo otkriće da su najvažniji zimski plijen malih ušara u Pekingu šišmiši. Iako dugoročno istraživanje koje je uslijedilo nije otkrilo gdje sove pronalaze šišmiše u hibernaciji, pokazalo je na koje su načine urbani razvoj i pojačano uznemiravanje ptica nakon Olimpijade 2008. godine izmijenili navike i posljedično doveli u pitanje opstanak zimovališta u glavnom gradu Kine (Tian i sur.)
Istraživanja iz sjeverne Italije pokazala su prilagodbu malih ušara urbanim okolišima. Analiza gvalica ušara na zimovanju u Milanu sugerira da su se ove sove specijalizirale za lov na štakore. Iako je udio u broju jedinki plijena smeđeg štakora Rattus norvegicus kroz dvije zime bio 21,7%, radi se o biomasi od 65% svih ulovljenih jedinki. Lovile su uglavnom mlade i nezrele štakore prosječne mase 140 grama, a pad brojnosti ulovljenih jedinki u sredini zime objašnjava se izlovom (Pirovano i sur., Rubolini/Pirovano/Borghi).
Vremenski faktori utječu na strategiju lova?
Više je istraživanja pokušalo utvrditi na koji način vremenski uvjeti utječu na ishranu ušara. Dok je na jugu Europe glavni faktor pri izboru plijena pad temperature, u sjevernim predjelima čimbenik su snježne i kišne padaline (Sharikov/Makarova, Szep/Bocz/Purger).
Udio miševa i ptica u ishrani male ušare općenito raste za vrijeme zime (Mikkola), posebice na mjestima gdje se snježni pokrivač duže zadržava. Voluharice za vrijeme snijega kopaju tunele ili se duže zadržavaju pod zemljom, gdje su uskladištile hranu, a miševi i drugi glodavci ostaju na površini.
U stvari da pri nepovoljnim vremenskim prilikama mala ušara od specijalista za voluharice postaje lovac generalist vlada konsenzus, no odgovori na pitanja gdje, kako i zašto razlikuju se od jednoga do drugog promatranog područja.
Neke studije sugeriraju da različiti vremenski faktori utječu i na druge oblike ponašanja malih ušara na zimovalištima, no ne postoji generalni konsenzus po mnoštvu pitanja. Naprimjer, neki autori pronalaze da male ušare aktivno traže plijen loveći iz leta, neki da kao i druge grabljivice plijen čekaju na stršku i na njega se obrušavaju (usp. Henrioux). Nekima se pak čini da se ovdje radi o strategijama koje su ovisne o faktorima kao što su niska temperatura, količina kiše, magla, snijeg (usp. Szep/Bocz/Purger).
Zato što se radi o uglavnom noćnim lovcima koji žive na vrlo različitim područjima, jako je teško ove hipoteze dokazati.
Autor: Ante Vekić
LITERATURA
Birrer – Synthesis of 312 Studies on the Diet of the Long-Eared Owl Asio otus (Ardea 97/4, 2009) (LINK) Dolenec/Kiš – Winter prey of the Long-eared Owl Asio otus in northern Croatia (Nat. croat. 19/1, 2010.) (LINK) Henrioux – Home range and habitat use by the Longeared Owl in Northwestern Schwitzerland (Journal of Raptor Research 34/2, 2000.) (LINK) Jovanovac – Ishrana male ušare tijekom zime 2014./15. godine na području županjske Posavine (diplomski rad, 2015.) (LINK) Kucherenko/Kalinovsky – Winter Roost Tree Selection and Phenology of the Long-eared Owl Asio otus in Crimea (Diversity 10/4, 2018.) (LINK) Kovinka/Sharikov – Selection of Prey by Size and Sex in the Long-eared Owl Asio otus (Bird study, March 2020) (LINK) Makarova/Sharikov – Winter Roost Place Selection of Long-eared Owls in European Russia (Journal of Raptor Research 49/3, 2015) (LINK) Mikkola – Owls of Europe, Poyser monographs, Staffordshire, 1983. (LINK) Mikuška/Jovanovac/Mikuška – Diet of Wintering Long-eared Owl Asio otus in Županjska Posavina (Larus 50, 2015.) Pirovano i sur. – Winter diet of urban roosting Long-eared Owls Asio otus in northern Italy: the importance of the Brown Rat Rattus norvegicus (Bird Study 47/2, 2000.) (LINK) (LINK) Radišić/Ružić/Šćiban – Odabir mikrostaništa i vrsta drveća zimujućih jata utina Asio otus u Srbiji tokom zime 2006./07. godine (Zbornik radova međun. susreta studenata zaštite životne sredine i ekologije, Novi sad, 2010) (LINK) Roljić – Analiza ishrane male ušare u odabranim parkovskim staništima u okolini Laktaša (6th int. sc. conf. June 5th, 2018) (LINK) Roljić b – Ishrana male ušare iz zaštićenog područja za upravljanje resursima ‘Univerzitetski grad’ Banja Luka (Stes, 2017.) (LINK) Rubolini/Pirovano/Borghi – Influence of seasonality, temperature and rainfall on the winter diet of the Long-eared Owl (Folia Zoologica, January 2003) (LINK) Ružić i sur. – Distribution and numbers of Long-eared Owl Asio otus in communal roosts in Vojvodina during the winter 2007-08 (Zaštita prirode 60/1-2, 2008) (LINK) Sandor/Kiss – Birds in the Diet of Wintering Long-eared Owls (Asio otus) in the Danube Delta, Romania (Journal of Raptor Research 42/4, 2008) (LINK) Sharikov/Makarova – Weather conditions explain variation in the diet of Long-eared Owl at winter roost in central part of European Russia (Ornis Fennica 91, 2014.) (LINK) Sharikov/Makarova/Ganova – Long-Term Dynamics of Long-eared Owls Asio otus at a Northern Winter Roost in European Russia (Ardea 101/4, 2014) (LINK) Smith – Winter roost site fidelity by Long-eared Owls in central Pennsylvania (Behavior 35/3, 1981) (LINK) Szep/Bocz/Purger – Weather-dependent variation in the winter diet of urban roosting Long-eared Owls (Asio otus) in Pecs (Hungary) (Avian Biology Research 11/1, 2018) (LINK) Tian i sur. – Bats as the Main Prey of Wintering Long-eared Owl in Beijing: Integrating Biodiversity Protection and Urban Management (Integrative Zoology 10/2, 2014.) (LINK) Ticehurst – On the Food and Feeding Habits of the Long-eared Owl (Ibis, 1939.) (LINK) Tome – Functional response of the Long-eared Owl Asio otus to changing prey numbers: A 20-year study (Ornis Fennica 80, 2003) (LINK) Tome b – Changes in the diet of Long-eared Owl Asio otus: Seasonal patterns of dependece on Vole abundance (Ardeola 56/1, 2009.) (LINK) Tome c – Winter diet of the Long-eared Owl Asio otus in Slovenia (Acrocephalus 21/98-99, 2000.) (LINK)
Ovaj sadržaj nastao je u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
