U sklopu Dječjeg tjedna u Velikoj Gorici, odgojiteljice Dječjega vrtića “Žirek” postavile su izložbu lutaka. Tri tete iz vrtića, koje se predstavljaju kao kompaktan tim, Nada Babić – Čavrak, Božena Tomina i Dubravka Poljanac, u izlog knjižnice na Galženici postavile su prizore iz poznatih priča: Ježeva kućica, Djed i repa, Najbogatiji vrabac na svijetu, Pajcek, žir i luk… Lutke će u izlogu biti do sutra.
– Kad radimo prizor, krećemo od scene iz slikovnice. Kad pričamo priču, kratimo je i dramatiziramo. Najprije mi glumimo djeci, onda oni nama. Slikovnica je uzor, ali oni to na svoj način izgovaraju i razumiju – kaže Božena Tomina, s kojom smo razgovarali u ugodnom okružju Knjižnice.
Stručnjaci tvrde: lutka utječe na psihofizičke osobine djeteta, razvija i obogaćuje maštu, koordinira pokrete, potiče pravilan govor, motivira timski rad i njeguje osjećaj odgovornosti. Kreativnost odgojitelja u uporabi lutke trebala bi biti spontana i sadržavati u sebi animaciju, tekst i zvuk, a bitne su dvije relacije: lutka – dijete i dijete – dijete.
– Imali smo djevojčicu koja nije pričala – nastavlja Tomina. – Puno smo s njom radili, čak smo išli kod kuće. Ona sada priča, pogotovo kad joj damo lutku. Lutka je veliki poticaj za govor, za izražavanje, za maštu. Dakle, mi lutku koristimo u svakodnevnom radu, na svim područjima. Ako vježbamo, gleda nas vjeverica. Ili Snjeguljica ili neki čupko, kako nešto radimo, kako pospremamo sobu. Djeca se s lutkom identificiraju: “Ja sam mali jež.”, “Ja sam mali pas.”, sjetite se vlastitog djetinjstva. Djeca s lutkom razgovaraju, potom dvoje djece priča s lutkom i međusobno, onda se izmjenjuju za paravanom ili pričaju svoju priču. Uzmu lutku i maštaju, izmišljaju. To su zametci umjetničkog stvaralaštva. 
Suradnja sa zajednicom ključ je cijele igre. Jedan je otac izradio za Vrtić cijelu sobu, drugi je istesao ježevu kućicu, treći je donio police za knjige i slikovnice. Roditelji, kaže teta Božena, doniraju materijal. Kolaž papir, krep i hrapavi papir, karton za slikanje, hamer, da bi ga djeca oslikala temperom ili vodenim bojama. Pri izradi lutaka i kulisa, sukladno eko-politici škole, koriste se rabljenim materijalom. Parni dimnjak vrapčeva vlaka rola je papirnatog ručnika, a kotači su mu zatvarači tetrapaka. Cijeli je vlak slijed kutija od cipela različite veličine. Sve da bi djeca naučila brojiti do šest, u “Matematičkoj priči” iskorištene su čašice od sladoleda, a podložak je od ambalaže za cvijeće. DV “Žirek” jedna je od tek tristotinjak ustanova u Hrvatskoj s međunarodnim eko-standardom.
– Mi smo metodičari – kaže teta Božena. – Izmišljamo metode kojima djeci prenosimo program. Svaka odgajateljica na svoj način. Znate, djeca su znatiželjna i neposredno izražavaju svoje osjećaje. Mi vidimo kakve su dječje potrebe. Ako dijete nešto ne želi, onda maknemo. Vodimo se pokušajem i pogreškom, znači da stalno učimo, ali se stalno i igramo. U cjelokupnom našem radu, mi nudimo.
Smisao predškolskog obrazovanja, prema krovnom dokumentu na državnoj razini, Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj, poticanje je djece na aktivno sudjelovanje u društvenom životu i poticanje odgovornosti prema općem društvenom dobru, prirodi i sebi samima. Čini se da to u Dječjem vrtiću “Žirek” rade jako dobro.
