Leo Moguš, magistar znanosti biotehnologije iz Velike Gorice živi u Danskoj, jednoj od zemalja članica Europske unije koja je započela s cijepljenjem 27. prosinca. Leo je zbog svoje kronične bolesti i brige za vlastito zdravlje posljednjih 11 mjeseci proveo u određenoj vrsti izolacije. Podijelio je s nama svoje iskustvo s cijepljenjem, ali i testovima na koronavirus koje je odradio.
Priča o cijepljenju u Danskoj
Dva tjedna prije početka cijepljenja su građani putem središnjeg sustava dobili dokument sa svim bitnim informacijama o samom procesu provedbe cijepljenja, kao i korisnim linkovima.
Budući da sam zbog svoje dijagnoze kronične bolesti u posebnom riziku, pristanak na cijepljenje je bio neupitan. Svi su građani podijeljeni u 12 kategorija, ovisno o riziku razvoja bolesti Covid-19. Moja je dijagnoza svrstana u četvrtu kategoriju prioriteta.
Posljednjih 11 mjeseci živim u određenoj vrsti izolacije – viđam ograničen broj ljudi, ne izlazim iz doma ukoliko se ne radi o esencijalnim potrebama (dućan, posao) i bespogovorno nosim masku u svim zatvorenim prostorima, uz obaveznu distancu od minimalno 1.5 m od drugih ljudi. Cijelo to vrijeme pratim dostupne informacije o samom virusu, istraživanja te preporuke virologa, epidemiologa i ostalih stručnjaka o temi. Na kraju, za to sam vrijeme stekao i diplomu magistra znanosti biologije-biotehnologije.
S obzirom na brzinu provedbu cijepljenja u Danskoj, četvrta (moja) je kategorija došla na red za cijepljenje u prvoj polovici siječnja. Rezervacija vremena za cijepljenje se odvija putem internetske stranice https://www.vacciner.dk/. Pristup stranici je vezan uz tzv. CPR broj koji je jedinstveni broj svakog građanina. Liječnici specijalist su službi koja provodi cijepljenje (Statent Serum Institut) poslali popis CPR brojeva ljudi koji spadaju u četvrtu kategoriju i ja sam dobio pristup sustavu 11.siječnja 2021.
Već dva dana nakon toga (13.1.2021.; Slika 4) sam pristupio cijepljenju i primio svoju prvu dozu Pfizer-BioNtech cjepiva. Bol u ruci sam osjetio dva sata nakon primitka cjepiva. Bol i lagana natečenost na mjestu uboda su se nastavili tijekom idućeg dana i nestali u potpunosti dva dana nakon primitka cjepiva.
13 dana nakon prve doze cjepiva sam pristupio brzom testu na antitijela. Dobiveni rezultat 15 minuta nakon nanošenja uzorka nije dokazao prisutnost antitijela u uzorku.
Druga doza nakon tri tjedna
Tri tjedna nakon prve doze cjepiva, pristupio sam cijepljenju drugom dozom Pfizer-BioNtech cjepiva, 3. veljače 2021.
Šest sati nakon primitka doze sam imao blagi osjećaj malaksalosti, ali sam izmjerio temperaturu tijela od 36.5 °C. Snažnije su se nuspojave pojavile jutro nakon primitka doze. Probudio sam se s jakom glavoboljom, osjećajem malaksalosti i bez temperature. Temperatura je porasla tijekom popodneva do 37.6 °C. Sve nuspojave su bile prisutne do noći. Već iduće jutro nije bilo niti jedne nuspojave i vratio sam se „normalnom“ životu.
12 dana nakon primitka druge doze cjepiva sam ponovio brzi test na antitijela. Brzi test na antitijela 12 dana nakon druge doze je pokazao prisutnost antitijela. Test na antitijela je pozitivan.
S obzirom na nabrojanu povijest napravljenih testova i kontroliranja moguće izloženosti virusu, zaključujem da su antitijela razvijena isključivo kao posljedica cijepljenja.
Zašto sam se cijepio?
Kao što sam rekao na početku ovog teksta – spadam u rizičnu skupinu ljudi, zbog dijagnoze cistične fibroze (CF). Simptomi bolesti Covid-19 ne bi nužno doveli do smrti. Podaci dostupni na stranicama CF Europe ukazuju na to da se statistika ishoda slučajeva oboljelih od CF-a i pozitivnih na prisutnost SARS-Cov-2, ne razlikuje značajnije od one među općom populacijom.
Naravno, to može biti i rezultat toga da su se oboljeli od CF-a, od samog početka proglašenja pandemije izolirali u većoj mjeri, nego ljudi bez te bolesti. Ipak, moja najveća bojazan od ovog virusa leži u činjenici kako virus utječe na živčani sustav (nedostatak osjeta okusa i mirisa).
Dugotrajne posljedice Covid-19 na živčani sustav su nam i dalje nepoznate, iz jednostavnog razloga – virus je prisutan svega nešto više od godine dana. Ukoliko ne bih razvio pak po život opasne simptome bolesti Covid-19, ne bih volio eksperimentirati sa svojim živčanim sustavom.
Također, iz osobnog osjećaja nelagode, ne želim prenijeti virus na osobe starije životne dobi ili kronične bolesnike, koji bi mogli umrijeti od posljedica infekcije ovog virusa. Isto tako ne želim prenijeti virus na druge ljude koji bi mogli nastaviti niz i tako virusu omogući infekciju nečijih baka, djedova, unuka s kroničnim bolestima i tako uništiti živote nekoliko obitelji, uzrokujući smrt voljenih članova. Smanjenjem širenja ovog lanca inficiranih osoba, virus ima manju vjerojatnost razviti mutirane sojeve koji bi mogli biti zarazniji i/ili uzrokovati opasnije simptome bolesti, od onih do sada poznatih.
Dosadašnja su istraživanja pokazala kako su cijepljene osobe i dalje u mogućnosti prenijeti virus na druge, a da pritom sami ne razviju simptome bolesti. Zbog toga ću, bez obzira na primljeno cjepivo, nastaviti nositi masku u zatvorenim prostorima, držati udaljenost od minimalno 1.5 m od drugih ljudi i ograničiti svoje kretanje, sve dok epidemiolozi i virolozi ne utvrde da su virusu šanse za razvoj svih prethodno opisanih scenarija, minimalne.
Što sam onda dobio cijepljenjem?
Ja sam mirniji jer znam kako neću razviti simptome bolesti Covid-19. Bez obzira što postoji kao mogućnost, vjerojatnost da ću prenijeti virus na nekog drugog je manja nego prije cijepljenja. Svojim primjerom sam pokazao da podržavam znanost, tehnologiju, istraživanje i razvoj; pa možda i potaknuo nekoga da se odluči na cijepljenje (svoju sam priču o cijepljenju objavljivao na društvenim mrežama tijekom cijelog procesa i odgovarao na pitanja prijatelja i poznanika) i time doprinio sigurnijoj budućnosti. Za mene nema boljeg osjećaja od toga da znam sam dao obol društvu.
