Za književno rashlađivanje u vrućem tjednu za nama i pred nama ovaj put vam preporučujemo jedan neobičan roman… Jeste li već čuli za Vladimira Sorokina? Niste? E, pa onda je vrijeme da se upoznate s ovim nesvakidašnjim suvremenim ruskim klasikom. Njegov kontroverzni roman „Plavo salo“, u kojem donosi antiutopijsku viziju svijeta koji su podijelili Staljin i Hitler, mogli smo još 2004. čitati u hrvatskom prijevodu, iako kod nas nije podignuo toliku prašinu kao u autorovoj domovini. Izgleda da je u neke kanone bolje ne dirati, barem ne na način na koji to čini Sorokin.
Nakon Puškina, Tolstoja, Čehova i Bulgakova, na ruskom književnom stolu našla se i Sorokinova „Mećava“ nastavljajući tradiciju ruskih mećavnih pripovijesti. U snijegom zametenoj pustopoljini (vjerojatno mitskom Sibiru) kotarski liječnik Platon Iljič Garin žuri u izolirano selo Dolgoe s cjepivom koje treba suzbiti tajanstvenu epidemiju, bolivijsku groznicu koja ljude pretvara u neku vrstu zombija. S obzirom na nestašicu konja u seoskoj postaji u kojoj se zaustavio, lokalni dostavljač kruha i njegov samohod na neobičan konjski pogon jedina su mu opcija da na vrijeme stigne u selo. No putovanje koje je trebalo trajati tek par sati, pretvara se u odiseju kojoj naizgled nema kraja, a Dolgoe se čine sve dalje…
U ovoj pripovijesti koja se unatoč svojoj neobičnosti čita bez daha, kao da se miješaju prošlost i sadašnjost, te je teško odrediti u kojem se vremenu događaji odvijaju; tehnologija je definitivno napredovala, proizvode se visokotehnološki narkotici, ali tu su i mitska bića, patuljci i divovi, putovanje poštanskim kočijama, saonicama i vlakovima, a snovit ugođaj ruske snježne nigdine izmjenjuje se sa začuđujućim prizorima koji se čine kao zalutali iz neke druge, destruktivnije i brutalnije vremenske zone. Kao što piše na koricama, „na svijet u koji nas uvodi Sorokin nitko nas i ništa nije moglo pripremiti.“
Nekima će biti super, drugi će roman doživjeti kao niz besmislica i ići će im na živce što je nešto što na koricama zvuči kao klasičan žanrovski roman, skoro pa hororac, u Sorokinovim spisateljskim rukama ispalo sasvim drukčije. Ako ništa drugo, ako se odlučite na čitanje ovog romana, njegovu originalnost nećete tako brzo zaboraviti.
autorica teksta: Ivana Grubačević
