Svima koji i na ljetovanju žele upregnuti svoje moždane vijuge ili jednostavno žele odmak od fikcije, preporučujemo ovaj zanimljiv publicistički naslov talijanskog fizičara Carla Rovellija, znanstvenika svjetskog glasa i značajnog popularizatora znanosti i znanstvenih spoznaja. „A što ako vrijeme ne postoji?“ tek je jedna od njegovih knjiga koje će vam približiti svijet teorijske fizike i na jednostavan i nama laicima shvatljiv način pokušati objasniti kako je ona povezana sa svime što doživljavamo i koristimo u vlastitoj svakodnevici. Svi oni termini i teorije koje su vam se do sada činile tako zakučastima, kroz Rovellijevo pripovijedanje odjednom postaju bliski i lako shvatljivi.
Osim što će vas provesti kroz povijest ključnih znanstvenih otkrića koja su doslovce okretala naglavačke svijet kakvog su ljudi do tad poznavali, vrijednost Rovellijeva pristupa je i u povezivanju područja humanističkih i prirodnih znanosti kao i u njegovom stavu da te dvije grane mogu i moraju biti čvrsto isprepletene ako želimo postati u svemu humanije društvo. A čovjek očito zna o čemu govori jer je i njegovo znanstveno sazrijevanje krenulo iz početne pozicije studenta filozofije, koji se, nakon ranih studentskih godina koje su obilježile burne društvene promjene šezdesetih i sedamdesetih godina, razočaran u hipi pokret koji se pretvorio u floskule i počeo vrtjeti u zatvorenom krugu, okrenuo znanstvenim istraživanjima na području fizike. Otvorenog uma, s prethodno stečenom dobrom humanističkom bazom, ubrzo je i sam počeo objavljivati radove koji su svježinom novih otkrića odjeknuli u stručnim krugovima, te je bio predavač na sveučilištima u Italiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Francuskoj, a u radu na novim tezama surađivao je, i još uvijek surađuje, s brojnim svjetskim znanstvenicima srednje i mlađe generacije.
Za razliku od uvriježenih stavova o znanstvenicima kao zatvorenoj i elitističkoj skupini genijalaca koji svoje znanje dijele samo sa sebi sličnima, Rovelli se svojim djelima obraća svima jer smatra da je važno da se znanstvene spoznaje ne zadržavaju samo u krugovima znanstvene zajednice i neshvaćene „umiru“ na stranicama znanstvenih časopisa, već da ih je važno svima približiti jer doprinose stvaranju boljeg i kvalitetnijeg društva u cjelini. I zato da se osvijesti koliko je primjena znanstvenih spoznaja raširena i raznolika u našoj svakodnevici i na koje sve načine može potaknuti osobni razvoj nas kao pojedinaca. Mozgovi, kojeg god kapaciteta, nisu stvoreni da spavaju, nego pozvani da se bude. „Male sive stanice“, baš kao i mišići našeg tijela, trebaju neprestani dotok hranjivih tvari koje će im u optimalnom slučaju dati upravo znanost, a ne pseudoznanstvene spoznaje kojima danas obiluju bespuća interneta i društvenih mreža i kojima smo ponekad tako spremni bezrezervno vjerovati iako su, u odnosu na znanost, za nas pravi junk food. Zato su nam znanstvenici Rovellijevog tipa dragocjeni, zato jer na svima shvatljivom jeziku progovaraju o važnosti povjerenja u znanost, u znanstveni način mišljenja, jer čak i onda kad za neke od teorija nemamo čvrste dokaze, možemo biti sigurni da odgovori i rješenja postoje i da su možda – ovdje će za slikovit prikaz poslužiti slavna anegdota o Isaacu Newtonu i gravitaciji – tek na jedan pad jabuke od nas.
Za svaku je preporuku i njegovih „Sedam kratkih lekcija iz fizike“ u kojima nas na svoj jedinstven i duhovit način upoznaje s temeljnim pojmovima teorijske fizike, a već i sam naslov njegove najnovije objavljene knjige „Na krilima leptira : postoje mjesta gdje je ljubaznost važnija od pravila i druge misli o filozofiji, fizici i svijetu“ mami na čitanje…
pripremila: Ivana Grubačević
