„Ljudi ljubavlju opravdavaju svaku vrstu ponašanja…“, „Čovjek je odgovoran za režim koji trpi…“, „…nema bijega od vlastite sudbine“, „…ne može se baš uvijek birati…“, neki su izvadci iz moćne knjige „Hitlerove kušačice“ talijanske spisateljice Roselle Postorino.
Drugi svjetski rat. Mlada dvadesetšestogodišnja Njemica Rosa Sauer čiji se ponosni suprug domoljub prijavljuje u njemačku vojsku za odlazak na ruski front, nakon bombardiranja Berlina 1942. i gubitka roditelja odlazi živjeti k njegovim roditeljima u selo Gross-Partsch u tadašnjoj Istočnoj Pruskoj, koje se nalazi u blizini Vučje jazbine, Hitlerova glavnog štaba. Desetak žena, među kojima je i Rosa bivaju odabrane da triput dnevno kušaju hranu koju će veliki vođa jesti kako bi se otklonila sumnja da je otrovana. Unatoč ili baš uslijed takvog života u stalnom strahu te razmišljanjima o suprugu koji je proglašen nestalim, emotivno i seksualno se poveže sa časnikom njemačke vojske SS Obersturmführerom Albertom Zieglerom, zapovjednikom njihove male jedinice, oženjenim čovjekom i ocem dvoje djece. Iako Rosa ima grižnju savjesti i poznaje rusku poslovicu koja kaže da vojnik neće poginuti sve dok mu je žena vjerna, zbog svakodnevnih okolnosti i straha od mogućnosti trovanja hranom ona popušta i ulazi u vezu s Albertom. Ljubav je uzajamna, a otkriva joj i drugu stranu inače krutog vojnika Wermachta. Kako se bliži slom nacističke Njemačke i sovjeti nadiru, Vučji brlog se uništava, a Hitler bježi i to nedugo nakon neuspjelog atentata. Kušačice gube svoj dobro plaćeni jezivi posao. Albert osigurava Rosi bijeg u Berlin…
U knjizi na mnogo mjesta autorica majstorski opisuje raspoloženje u tadašnjoj nacističkoj Njemačkoj, koja je izrasla uslijed ekonomskih problema i nezaposlenosti zbog poraza u Prvom svjetskom ratu i plaćanja velikih ratnih odšteta kao i socijalne i financijske nestabilnosti zbog velike depresije 1929. godine. Vladao je radikalni antisemitizam i anti-boljševizam. Njemačka aristokratkinja kod koje je radio Rosin svekar, prestrašena baukom boljševizma smatra da kada je riječ o izboru između Hitlera i Staljina svatko bi izabrao Hitlera, a njemački vojnici na ruskom frontu ne smiju biti obeshrabrivani jer su počinili zlodjelo. Svaka njemačka žena koja je rodila desetoro djece dobiva zlatno odličje. Rosa je svjesna da je mogla znati sve o logorima smrti i konačnom rješenju, ali se bojala i nije htjela znati, jer su Nijemci koji nisu bili dio nacionalsocijalističkog pokreta (kao i njezin otac koji ga je smatrao prolaznim fenomenom) isto bili pod prismotrom Gestapoa (Državne tajne policije).
Puno je razloga za čitanje ove knjige Inspirirane istinitim događajima iz života Margot Wolk, posljednje žive kušačice koja je s 95 godina odlučila jednom britanskom novinaru ispričati svoju priču 2012. godine. Umrla je 2014., a četiri godine iza toga publicirana je ova knjiga.
Rosella Postorino (1978.) odrasla je u Liguriji, a živi i radi u Rimu. Nagrađivani roman prvijenac iz 2007. „Soba na katu“ utire put njezinom književnom stvaralaštvu i nagradama koje se nižu svakom novom knjigom. Nagrađene su „Ljeto u kojem izgubismo Boga“ iz 2009. i „Pokorno tijelo“ iz 2013. te „Hitlerove kušačice“ iz 2018. kao jedino njezino djelo prevedeno kod nas. Roman je dosad preveden na dvadesettri jezika, a u Hrvatskoj ga je 2019. objavila zagrebačka izdavačka kuća OceanMore u prijevodu s talijanskoga Marka Kovačića.
Pripremila: Dražena Petrišić
