Kako je to i sam naslov djela otkrio, ne otkrivši nam pritom ništa – ovo je priča o jednom životu. O životu pojedinca koji nam se u svakodnevnom životu pojavljuje na rubnim dijelovima naše percepcije, gotovo nevidljiv, a neskriven. Uvijek i svagda tu, ali običan i naoko nezanimljiv, zamjenjiv. Statist uz kulise naše svakodnevice. Pojedinac kojeg prepoznajemo u liku gospođe koja u susjednom odjeljku šutke čeka svoj red na blagajni u supermarketu ili kao osobu koju svako jutro krajičkom oka primijetimo dok uz kolnik čeka prijevoz do posla, gospodina kojeg netom kasnije srećemo u šetnji s psom…
Ovo je priča o pojedincu koji naoko, iz perspektive našeg života, izgleda isti kao i mnogi drugi, a koji je u svome životu, svojim odlukama, brigama, razmišljanjima, strahovima i nadanjima jedinstven i poseban. Ovo je priča o tome kako svaki čovjek ima svoju priču, koja, nakon što odvojimo vremena i istreniramo uho da ju poslušamo, u nama budi empatiju koja postaje glas svih tih nečujnih i nevidljivih statista s rubova naših života.
Između korica ove knjige sadržan je život Andreasa Eggera. Život je to čovjeka koji je svoje dane proživio na selu u planini u neko davno, danas ne tako daleko, ali zaboravljeno vrijeme. Vrijeme kada su se stabla rušila sjekirama, pa zatim iz šume izvlačila konjima, kada su svijeće noću osvjetljavale zidove soba, a mehanizacija i industrijalizacija tek su kucale na vrata svijeta kakav je nama danas poznat. Život je to čovjeka o čija su leđa udarale i tragedija i sreća, rat, samoća, ljubav pa i težak fizički rad i uvjeti života kojeg mu je duh tog vremena bio dao. Spomen je to jednoj tihoj sudbini, njenoj borbi i hodu kroz život, koja je naposljetku, riječima autora – življena bez žaljenja, s otvorenim osmijehom i divljenjem. Priča je to o jednom čitavom, ispunjenom životu.
Pisac Robert Seethaler za ovo je djelo nagrađen s više nagrada: Nagradom za promicanje suvremene austrijske književnosti Albert Goldstein te nagradama Grimmelshausen-Preis, Buchpreis der Wiener Wirtschaft i Anton-Wildgans-Preis. Ovo višestruko priznanje struke samo po sebi moglo bi biti dovoljan poticaj za čitanje i sugestija kako se radi o kvalitetnom književnom djelu.
Pripremio: Matija Katulić
