„Pleme spiljskog medvjeda“ prvi je roman o pretpovijesnoj, epskoj sagi o prvim ljudima autorice Jean M. Auel. Konkretno, u ovom romanu radi se o neandertalcima i jednoj djevojčici kromanjonske rase. Roman nas vodi u vrijeme prije otprilike trideset tisuća godina kada je Zemlju pogodio razoran potres u kojemu je glavni lik, djevojčica Ejla, preživjela, dok je cijela njena obitelj poginula te je ona ostala potpuno sama na milost i nemilost prirodi.
Nakon što je jedva preživjela napad spiljskog lava koji ju je ozlijedio i ostavio četiri usporedna ožiljka na bedru (a kasnije postao i njen snažni totem), nalazi ju je jedno drugo pleme – pleme ljudi koji su drugačiji od ljudi koje je ona cijelog svog kratkog života poznavala. Naime, ona pripada kromanjonskoj rasi dok pleme koje ju je našlo pripada neandertalskoj. Na inzistiranje Ize (plemenske vidarice ili preteče liječnice) Ejlu vode sa sobom u potragu za novim domom odnosno novom špiljom jer su svoju staru izgubili u razornom potresu. Iza joj svojim vidarskim sposobnostima, njegom, toplinom i brigom spašava život te joj postaje drugom majkom. Ejla tako dobiva novu obitelj, obitelj u kojoj je ona intelektualno i genetski naprednija, ali živi u uvjerenju da nije jer je ona ta koja „odudara“, koja je drugačija, ispušta zvukove koji oni nisu sposobni proizvesti, ne zna njihov jezik znakova i običaje. No, zahvaljujući potrebi da se prilagodi, svojoj iznimnoj inteligenciji i želji za učenjem te pomoći ponajprije Ize i Kreba (moćnog Mog-ura koji komunicira s duhovima i ima poseban položaj u Plemenu), ona uči njihov jezik i običaje, ali se nikada potpuno ne prilagodi. U ovoj knjizi pratimo njen život u Plemenu, njeno odrastanje iz male djevojčice u prelijepu, visoku djevojku (koja je svima ostalima pa i sama sebi jako ružna u usporedbi s ostalim, nižim i zdepastima pripadnicima neandertalske rase). Iznimno je zanimljivo čitati o prvim ljudima, o njihovim običajima, kako su došli do pojedinih izuma, kako su izrađivali oružje, na koji način su otkrivali svojstva ljekovitih biljaka, kako su lovili, komunicirali, voljeli, kako su se nosili s osjećajima bilo pozitivnim ili negativnim. Priča je utoliko zanimljivija jer nam donosi usporedbe kromanjonske i neandertalske rase i iako je Ejla bila prirodno nadarena i inteligentna i sama kasnije postala vidaricom, ona nije posjedovala urođena sjećanja koja su imali ostali pripadnici Plemena, odnosno neandertalci. Autorica nam na vrlo zanimljiv i razumljiv način objašnjava razlike u obliku i funkciji mozga dviju rasa te njihovog razvitka. Treba napomenuti da iako je ovo djelo fikcije, autorica je provela podrobna istraživanja te surađivala s arheolozima, antropolozima te drugim stručnjacima kako bi ova priča bila što vjerodostojnija.
Vjerujem da će vas ova knjiga potpuno obuzeti i uvesti svijet naših praočeva i pramajki. Vjerujem da ćete uživati u pustolovinama hrabre i sposobne Ejle, navijati za nju svim svojim srcem, biti tužni kada je ona tužna, a sretni kada svojom hrabrošću i inteligencijom učini nešto potpuno nezamislivo i inventivno – kada učini nešto što je zabranjeno prema plemenskim pravilima, ali tako dođe do potpuno novih otkrića. Koliko joj to Pleme sa svojim strogim pravilima ponašanja može tolerirati? Najbolje da posudite knjigu i saznate, vjerujem da nećete požaliti i da je ovaj roman jedan od onih koji zauvijek ostaje u sjećanju i uvijek se preporučuje.
Kao što je već na početku napomenuto, ovo idealno ljetno štivo, samo je prvi roman u velikom, epskom nizu serija knjiga „Djeca Zemlje“. Nakon pročitanog prvog djela, jedva ćete čekati uroniti u sljedeći dio naziva „Dolina konja“. Ostali dijelovi redom idu ovako: „Lovci na mamute“, „Ravnice povratka“ „Vatreni kamen“ i „Ejlina pjesma djeci Zemlje“.
Pripremila: Anja Kaltnecker
