Ovoga puta preporučujemo vam nešto drukčije štivo, knjigu na granici žanrova, između dokumentarca i autobiografije. Prvijenac Patricka Svenssona, švedskog novinara iz područja kulture i umjetnosti, knjiga je o lovu na jegulje, o odnosu s ocem, s fascinantnim prikazom kulturnog, mitološkog i znanstvenog života najtajanstvenijih riba na svijetu.
Sve vezano uz jegulju oduvijek je bilo obavijeno tajnom – od pitanja je li jegulja zapravo riba ili ne do načina i mjesta jeguljina postanka i razmnožavanja. Pitanja koja su mučila filozofe, istraživače i znanstvenike od Aristotela do današnjih dana. Upravo je spomenuti filozof bio među prvima kojeg je zaintrigirala ova tajanstvena riba, ali proći će još mnoga stoljeća i brojna fascinantna istraživanja da bi se, i to nikada u potpunosti, razjasnio jeguljin misterij. Jedno je sigurno – jeguljino pitanje intrigiralo je ljude do te mjere da su neki bili spremni čitav svoj život posvetiti njezinu proučavanju.
U knjizi su svoje mjesto našli brojne civilizacije, opisano je što se mislilo i kako se postupalo s jeguljama u Staroj Grčkoj, Egiptu, u srednjem vijeku te kako se pristupilo njezinu sustavnijem izučavanju od 18. stoljeća na ovamo. I nakon mnogih godina i različitih saznanja o životnom putu jegulje, neke nam činjenice i dalje ostaju tajnom.
U tom smislu možemo iščitati drugu narativnu liniju ove knjige koja govori o odnosu oca i sina, autobiografski element koji se razvija paralelno s faktografijom proučavanja jegulje. Odnos prema jegulji koji uvijek ostaje na granici spoznatljivog, ambivalentan odnos privlačnosti i gnušanja prema ovoj ribi koja nije riba, koja se rađa u moru koje nije more, koja ne zna zašto odjednom mora učiniti ono što se učiniti mora, ali neodgodivo i pod svaku cijenu kreće svome cilju da se nikada ne vrati – metafora je života kao takvog, metafora ljudskog života.
Knjiga se iščitava u intimnom tonu, kao da je sudbina jegulje nešto što bi nas se sviju trebalo ticati, kao da u njezinoj sudbini možemo prepoznati i vlastitu. Faktografski podaci savršeno su uklopljeni u okvir autorove osobne priče tako da iako nemate osjećaj da čitate znanstveni tekst, ipak ćete saznati hrpu fascinantnih podataka, otprilike kao kad gledate neki od fantastičnih BBC-jevih dokumentaraca o prirodi.
„Je li uopće moguće zamisliti svijet bez jegulje? Je li moguće zamisliti da više nema bića koje postoji najmanje četrdeset milijuna godina, koje je preživjelo ledena doba i svjedočilo pomicanju kontinenata, koje nas je, kad se čovjek pojavio na Zemlji, čekalo već milijunima godina, koje je predmet tolikih tradicija, svečanosti, mitova i pripovijesti?
Ne, prije svega, svijet zamišljanja ne funkcionira na taj način. Ono što postoji jednostavno postoji, a ono što ne postoji uvijek je u nekom smislu nezamislivo. Zamišljati svijet bez jegulje bilo bi kao zamišljati svijet bez planina ili mora, zraka ili zemlje, šišmiša ili vrba.
Istodobno je sav život promjenjiv, svi ćemo se jednom promijeniti i vjerojatno je u nekom trenutku, barem nekima, bilo jednako teško zamisliti svijet bez ptice dodo ili Stellerove morske krave. Baš kao što ni ja nekoć nisam mogao zamisliti svijet bez djeda ili oca.
Ni jednoga ni drugoga sad više nema. A svijet i dalje postoji.“
Pripremila: Ivana Grubačević
