Milena Michiko Flašar novi je glas koji spaja europsku i japansku književnu tradiciju. Njezin miran i jednostavan stil, bez previše kompliciranja, polako osvaja čitatelje stranicu po stranicu. U tijeku čitanja lako se poistovjetiti s glavnim likovima romana te gotovo neprimjetno počinjete navijati za njih. Kritičari tvrde da ova književnica neizrecivo voli ljude i to ne pokušava sakriti – najradije bi zagrlila cijeli svijet.
Rođena je u St. Pöltenu, 1980. i studirala je komparativnu književnost, njemački i romanske jezike na Sveučilištu u Beču. Nakon nekoliko uspješnih članaka u književnom časopisima, na književnom polju debitira 2008. sa knjigom Ich bin koja sadrži tri kratke priče o ljubavi irastancima. Dobitnica je nekoliko nagrada i školarina kao priznanja svome radu. Njena najnovija knjiga, Zvao sam ga Kravata, objavljena je u veljači 2012.
Zvao sam ga Kravata hipnotičan je kratki roman u čijem je središtu hikikomori, fenomen ekstremne socijalne izolacije japanske mladeži uzrokovan stresom, pritiskom i strahom od neuspjeha. Taj je fenomen zapravo spada u poremećaj ponašanja raširen uglavnom kod mladića, a karakterizira ga povučen život kod kuće, nedostatak interesa i želje za školom i radom koji traje duže od šest mjeseci. Autorica se posvetila upravo toj tematici kako bi upozorila i ukazala na taj problem koji muči i nagriza japansko društvo i onemogućuje mladima normalan život i svakodnevicu.
Mladi protagonist romana donosi važnu odluku: konačno odlučuje napustiti sobu u kojoj je predugo boravio i polako, ali oprezno otkriva svijet oko sebe. Za početak svoje svakodnevice izvan četiri zida vlastite sobe odabire klupu u parku. Ona mu postaje utočište, dom i ishodišna točka njegova novog života. Ondje počinje razgovarati s potpuno stranim ljudima i pričati o događajima koji su mu obilježili život. Uskoro upoznaje čovjeka puno starijeg od sebe s kojim se sprijateljuje. Prvo što na njemu zapaža jest kravata oko vrata, zatim odijelo koje ukazuje na poslovnog čovjeka. Po najmanjim sitnicama naš glavni lik gradi u svojoj glavi priču o tom čovjeku, pomno ga promatrajući. Prije nego što mu bilo što kaže, promotri ga od glave do pete kako bi stvorio vlastitu sliku o njemu i njegovoj svakodnevici. I tada se polako isprepliću njihove životne priče; polako se otvaraju jedan drugome dijeleći životna i svakodnevna iskustva, pri čemu protagonist izlazi iz dotadašnjih okvira hikikomorija.
Ovaj neobični roman brzo se i lako čita jer radnja brzo teče, nema mnogo opsežnog opisivanja nego se u fokusu nalazi intima mladića, njegov skroviti svijet udaljen od gradske vreve, njegova razmišljanja i osjećaji. Na ovakve romane možda nismo navikli, stoga je to razlog više da se upoznamo sa ovim japanskim fenomenom i ovakvom vrstom romana.
Pripremila: Marija Cvetnić Hubak
