Home Izdvojeno KNJIGA TJEDNA Marina Šur Puhlovski: Divljakuša

KNJIGA TJEDNA Marina Šur Puhlovski: Divljakuša

Pisan u Ich-formi, autobiografskim stilom i pomalo autoironično, roman pronicljivo dijagnosticira međuljudske odnose

PODIJELITE

Nagradu VBZ-a za najbolji roman u 2018. godini potpuno zasluženo dobila je Marina Šur Puhlovski za svoj roman „Divljakuša“. Pisan u Ich-formi, autobiografskim stilom i pomalo autoironično, roman pronicljivo dijagnosticira međuljudske odnose, situacije i motive ponašanja te nas uvodi u psihološki i emocionalni život glavne (anti)junakinje.

„Nekada sam mislila da je bistar i duhovit, sad se ta bistrina razotkrila kao puko pamćenje replika iz filmova i knjiga, sinulo mi je, kao i bezbrojnih sentenca koje je naučio napamet iz zbirke…. Te replike i sentence umetao je u razgovor kao svoje, u pravi čas i na pravom mjestu, tu je bio spretan i duhovit, a ja sam se divila kao da je te duhovitosti smišljao on sam, kao da je autor…a ne kopija. …Shvatila sam sve očajnija kako je vrijeme odmicalo, pa gdje su ti bile oči, pitala sam se, kao da ne znam gdje su bile, jasno, znala sam, ne kaže se uzalud da je ljubav slijepa, kad bi to ikome pomoglo…“
U pojedinim momentima moglo bi se čak reći da knjiga sadrži i elemente psihološkog trilera. Toliko je sugestivna!

Radnja ovog (anti)ljubavnog romana događa se 70-tih godina prošlog stoljeća u Zagrebu, a prati život glavne junakinje od fakultetskih dana pa tijekom sljedećih sedam godina u kojima se mladenačko idealističko shvaćanje života i ljubavi polako urušava pod teretom realnosti te završava na ruševinama braka – njenog životnog promašaja. A koliko god bio oslobađajući, rastanak od prijašnjih uvjerenja i predodžbi uvijek je mučno iskustvo, a upravo o tome vrlo sugestivno piše Marina Šur Puhlovski, čak toliko, da bi se u pojedinim momentima moglo govoriti o elementima psihološkog trilera.

Marina Šur Puhlovski rođena je 20. Rujna 1948. u Zagrebu gdje je završila gimnaziju te komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu. U mladosti se bavila novinarstvom, neko vrijeme književnom kritikom, a kasnije isključivo umjetničkom prozom. Piše romane, priče, putopise, eseje i dnevničku prozu. Trenutno živi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

Priredila: Mihaela Cajner Petrinec