Prošle godine u izdanju udruge Hrvatski autorski strip iz Osijeka objavljen je simpatičan putopisni strip čiji su autori pripovjedač Luka Pejić i crtač Domagoj Rapčak.
„Mzungu Luka“ iz naslova je, naravno, Luka koji se kao mladi profesor engleskog i povijesti željan putovanja prijavljuje za volontiranje u dječjem sirotištu i edukacijskom centru smještenom u Tanzaniji u samom srcu Afrike.
Iako su ga kolege volonteri na terenu uglavnom unaprijed uputili u osnovno, Luka apsolutno nema pojma što ga u Africi zapravo čeka. Od izlaska iz aviona u zračnoj luci u Ubungu njegovo afričko iskustvo pretvara se u avanturu života, potpuni kaos novih iskustava pojačanih nepoznavanjem svahilija i otežanim sporazumijevanjem s lokalnim stanovništvom. Ne pomaže niti činjenica da svaki bijelac, odnosno „mzungu“, izaziva opću pozornost gdje god se pojavio, a da ne spominjemo uvriježeno mišljenje da je pretpostavljeno bogat u najmanju ruku kao Bill Gates…
Luka se polako navikava na afričku svakodnevicu, rad s djecom i druženje s drugim volonterima i čini se da su njegova predviđena tri mjeseca proletjela u hipu. U jednom trenutku u selu u kojem je smješten susreće se i s poznatim hrvatskim putopiscem koji ga je i nadahnuo za odlazak u Afriku, a o kojem je riječ – pogađajte ili pročitajte u stripu! Kroz kratka poglavlja od nekoliko tabli (ili često tek jedne), Luka nas upoznaje sa svime što je naučio o jeziku, prometu, hrani, običajima i navikama ljudi, životnom standardu, gradovima koje je posjetio i, u nekoliko navrata, s poviješću Tanzanije.
Svi elementi putopisne književnosti su tu, a potpuni užitak u Lukinoj avanturi omogućuje njegov iznimno ležeran i duhovit stil pripovijedanja, potkrijepljen duhovitim likovnim odabirima u crtežima njegovog prijatelja Domagoja Rapčaka. Uvijek pozitivnog i vedrog stava, Luka nam pokazuje kako bismo općenito trebali pristupati svim svojim putovanjima – opušteno, ali ne i lakovjerno, otvorena srca, ali ne i naivno, i prihvaćati stvari onako kako dolaze. „Pole – pole“ ili „Samo polako!“ jedan je od prvih izraza koje je Luka naučio u Africi i glavni moto lokalnih stanovnika. Ono što je morao i sam usvojiti (barem na ta tri mjeseca) kako bi se približio načinu na koji ljudi tamo djeluju i razmišljaju.
Iako Luka kaže da je njegova afrička priča „mala i osobna, utopljena u moru sličnih ili odvažnijih putopisnih muvanja“, neka vam ne bude teško posegnuti za njegovim i Domagojevim zajedničkim stripom jer ćete se, ako ništa drugo, dobro nasmijati, a možda iz ovog iskustva i naučite ponešto.
Pripremila: Ivana Grubačević
