Ovog četvrtka knjižničari Gradske knjižnice Velika Gorica predlažu osmi roman roman Balkanske sage Luana Starove.
„Kad se priča o životu, kao i u svakoj knjizi, najteže je pitanje odakle početi.“
Poetski roman makedonsko-albanskog pisca Luana Starove naša je nova Knjiga tjedna, i ujedno roman koji vas, ako mu se potpuno prepustite, može dovesti u jedno smirenije i opuštenije raspoloženje, kao kad se iz matice bučne rijeke svakodnevice odvojite u neki njezin miran, ali ne i učmao rukavac.
Prije svega treba reći da ova knjiga predstavlja osmi dio takozvane „Balkanske sage“, serije od dvanaest romana započete „Očevom knjigom“, a u kojoj Starova opisuje povijest više generacija svoje obitelji koje je trajno obilježilo iskustvo egzila, progona iz vlastite zemlje. Starova tako živi u Makedoniji, ali je njegova obitelj albanskog porijekla. Četrdesetih godina, za vrijeme staljinizma, obitelj je prognana iz albanskog Pogradeca na suprotnu, makedonsku stanu Ohridskoga jezera, u Strugu. Kasnije se trajno seli u Skopje koje je i danas autorov dom.
„U Majčinom životu koji se protezao gotovo cijelo dvadeseto stoljeće dogodili su se balkanski ratovi, Prvi i Drugi svjetski rat, rađanje i pad komunizma na Balkanu, kao i pad staljinizma, raspad Jugoslavije, stvaranje Makedonije, tranzicija iz socijalizma u kapitalizam.“
No iako su u pozadini svih zbivanja politička previranja koja su odredila sudbinu obitelji, ona nisu u prvom planu. Ova je knjiga prije svega lirski zapis i svjedočanstvo o jednoj majčinskoj figuri koja je zapravo bila ona koja je kroz burna i nestabilna vremena, vremena progona, gladi i krpanja dijelova obiteljskog života uvijek iznova, držala obitelj na okupu i bila svojevrsno obiteljsko sidro, sigurna luka čijim su se obalama uvijek vraćali i suprug i njezino šestero djece.
„Bila je mnogo voljena, ali ne toliko koliko je zasluživala, tiha, sveprisutna, božanstvena. Uvijek kad je bilo potrebno bila je s nama, ali ipak je bezbrižno bila ostavljana da tiho hoda pored nas, u našim zahuktanim životima.“
Ovo je također i roman o knjigama i o tome koliko one mogu biti važne i obilježiti cijelu obitelj na različite načine. Očeva ljubav prema knjigama bila je pomalo opsesivna te čak i u egzilu, nakon što je bio prisiljen ostaviti sve svoje knjige za sobom, gradi ogromnu obiteljsku biblioteku. Majčine se pak knjige – Biblija, Kur’an i Tora – nalaze u samom srcu te biblioteke, dok njima nasuprot, ali njoj ne manje važan, stoji i jedan prodajni katalog iz davne 1939. godine…
Ova mirna, samozatajna, tiha knjiga izvan je svih tokova moderne književnosti, a opet je u svojoj jednostavnosti tako privlačna. U svakom slučaju, neće „sjesti“ svima, ali vas svejedno pozivamo na ovo melankolično obiteljsko putovanje.
Luan Starova (Pogradec, Albanija, 1941.) od 1943 živi u Makedoniji. Školovao se na makedonskom jeziku, a diplomirao je francuski jezik i književnost. Od 1974., nakon magisterija i doktorata u Zagrebu, specijalizira na Sorboni u Parizu na području moderne Francuske književnosti, a karijeru nastavlja kao sveučilišni profesor na Filološkom fakultetu u Skopju. Bio je ambasador SFRJ u Tunisu i u Palestini, zatim i prvi ambasador Republike Makedonije u Francuskoj, stalni predstavnik u UNESCO-u te nerezidentni ambasador u Španjolskoj i Portugalu. Starova piše na makedonskom, albanskom i francuskom jeziku te je dobitnik najvećeg francuskog priznanja Orden Legije Časti – Vitez umjetnosti i književnosti.
Autorica teksta: Ivana Grubačević
