Litavska autorica Laura Sintija Černiauskaitė piše duboko psihološku prozu, portretira osobe u teškim i neobičnim emocionalnim situacijama te načine kako ih razrješavaju. Nerijetko joj je tema djela obitelj te odnos muškarca i žene, a posebno mjesto u njenom radu zauzimaju djeca. Prva je litavska autorica koja je nagrađena Europskom nagradom za književnost i to upravo za svoj debitantski roman, „Disanje u mramor“.
Roman se čita u jednom dahu i duboko je potresan. Probudit će u vama osjećaje nelagode, straha, bijesa i nerazumijevanja. Radnja romana započinje kad Isabela odluči usvojiti problematičnog dječaka Ilju, šestogodišnje siroče iz popravnog doma. Od prvog pogleda na dječaka Isabela se povezuje s nečim u njemu što ju istodobno odbija, straši i tjera da mu na neki način pomogne, da ga spasi. Ali tama njegovih zjenica skriva ponor u njegovoj psihi poznat samo Ilji. Kad počne živjeti s Izabelinom obitelji, postaje jasno da se nikako ne uklapa u obiteljski život. Isabela, naime, sa suprugom Liudasom već ima sina koji boluje od epilepsije, a Ilja u tom obiteljskom trolistu ne nalazi svoje mjesto.
Nije jasno je li Ilja toliko ranjen da će trebati godine ljubavi kako bi iscijelile dosadašnje rane, ili je jednostavno zao. Je li njegova hladnoća poziv u pomoć ili je skrivena strana njegova karaktera mračnija no što itko može zamisliti? Razlozi koji stoje iza njegove hladnoće, Izabelini pokušaji da ga shvati, da shvati bilo koje dijete na mjestu sličnom Iljinom, i naznake prisnosti koje se u trunčicama naziru u njihovu međusobnu odnosu izgleda da vode isključivo k jednome: Izabelino nepovjerenje i strah postaju preveliki i ona se odriče Ilje kojeg naposlijetku vraća u popravni dom.
Suprugova nevjera, njegov odlazak od kuće i tragedija koja će uslijediti nekoliko godina poslije ponovno će dovesti Ilju u fokus odnosa između Isabele i Liudasa. Što je Isabela vidjela one sudbonosne noći nakon koje više ništa nije bilo isto? I hoće li se to usuditi priznati samoj sebi?
Brojna su pitanja koja otvara ovaj roman, mnogo toga oko čega ćete se zamisliti nakon čitanja. Litvanci su izgleda našli dobitnu formulu za dobru psihologizaciju likova ili nam u prijevodima njihove suvremene i nama do nedavno slabo poznate književnosti jednostavno nude ono najbolje.
Pripremila: Ivana Grubačević
