Češki i svjetski klasik, prozaist Karel Čapek, osim svojih književnih djela kojima je ušao u kanon svjetske književnosti, možda je najpoznatiji po utopijskoj drami „R.U.R.“ u kojoj se po prvi put pojavljuje danas sveopće poznati termin „robot“ kao i koncept robota kao takvog.
No izvan granica Češke kao da je manje poznat njegov pozamašan novinarski opus feljtona, kolumni i kozerija koje je pisao tijekom gotovo dvadeset godina i kojih ih se skupilo preko petsto te su u Češkoj objavljene u ukupno osam zbirki. U knjizi koja je recentno objavljena u izdanju nakladničke kuće Disput vrsna bohemistica i prevoditeljica Dubravka Dorotić Sesar napravila je izbor iz različitih zbirki i naslovila ga prema jednome češkom izdanju – „O ljudima“.
Književna vrsta o kojoj je riječ – kolumne ili stupci – u češkom se tisku veže uz pojavu lista Lidove noviny („narodne“ ili „pučke“ novine), i to u doba – riječ je o dvadesetim godinama prošlog stoljeća – kada su novine u Češkoj jedini dostupan masovni medij, prostor doticaja s kulturnim i umjetničkim strujanjima te su imale utjecaj kakav su danas, u ovom smislu, definitivno izgubile. „Stupci“ koje je Čapek marljivo ispisivao sam je okarakterizirao kao „nešto što nije dovoljno dugo da bi bilo dosadno niti je dovoljno dosadno da bi se zvalo člankom“. Njegovi su stupci uz to posebni po tome što je „upotrebom umjetničkih sredstava u novinarstvu ovaj žanr pomaknuo u područje umjetničke proze“, svjestan da bi „kolumna bez literarne ljepote i maštovitosti potonula u moru žurnalističkih novosti i drugih vijesti“ (D. Sesar).
Iako je u suštini karaktera kolumne upravo njezina aktualnost, odnosno trenutna njena reakcija na neka politička ili kulturna zbivanja, Čapek je, na već spomenuti način, svoje kolumne, ili barem one koje su ušle u sastav ove zbirke, uspio učiniti univerzalnima i punima „literarne ljepote“. Pišući o temama i ljudima iz pozicije njihove svakodnevice, ne boji ih se pogledati, promisliti i prikazati kroz novu prizmu i dati posve nov pogled na obične stvari. Sve to zaodjenuo je svojim specifičnim dobrohotnim humorom, dubokim razumijevanjem u stvarima koje se tiču ljudske prirode i empatijom prema čovjeku kao takvom.
Ujedno, ove kolumne, među kojima su najstarije napisane prije nevjerojatnih (!) stotinu godina, pokazuju kako se možda objektivne okolnosti vremena i prostora u kojima ljudi žive mogu drastično promijeniti, ali ljudska priroda ostaje ista. Međusobni odnosi, vrijednosti, shvaćanja, doživljaj bitnog i nebitnog, ukratko sve ono ljudsko u čovjeku ostaje nepromijenjeno otkad je svijeta i vijeka, a takvim će izgleda i ostati. A ono što Čapek čini upravo majstorski jest uspostava prijateljskog odnosa prema tom svijetu i u tom svjetlu ga bilježi – sve ono u čemu je čovjek slab i ono u čemu je jak, svako propitkivanje i nedoumica dio su ljudske prirode i dio tijeka ljudskog života.
Na tom putu sazrijevanja nas kao ljudi (ali i kao čitatelja!) možda će mali pomak biti i čitanje i razmatranje upravo ove knjige. Da ne spominjemo onaj sjajan suptilni češki humor koji će vas oduševiti čak i ako do sada niste niti razmišljali da u ruke uzmete knjigu novinskih kolumni…
Pripremila: Ivana Grubačević
