Romanom ”Crvena voda” Jurica Pavičić ispisao je više od još jednog kriminalističkog romana, iako će ga mnogi, i to s punim opravdanjem, čitati upravo kao takvog. No u njemu ćete, kao i u svakom Pavičićevom tekstu, pronaći pronicljivu društvenu kritiku i sociološku analizu nekoliko recentnih razdoblja hrvatske povijesti. No, priča ipak počinje ovako…
Krajem rujna 1989. u Mistu je nestala adolescentica Silva. Nakon ribarske fešte gubi joj se svaki trag. Što joj se dogodilo? Tko je posljednji vidio Silvu? Kakve je tajne čuvala i u što je sve bila upetljana naizgled obična tinejdžerica? Odgovore na ta pitanja njezini će roditelji i brat blizanac čekati punih 27 godina, 27 godina u kojima se dogodio rat, političke promjene, kadrovske rošade i privatizacija. Čini se da sudbina nestale djevojke zanima još samo njezinu majku i brata blizanca koji trošeći svoje vrijeme, energiju i novac godinama neuspješno pokušava ući u trag Silvi, uvjeren da je njezin nestanak bio planirani bijeg. I tek kad se čini da su napokon svi odustali, majstor Pavičić pred nas stavlja neočekivani obrat.
U maniri tipičnog kriminalističkog romana, priča koja započinje kao zločin (nestanak djevojke) u malom mjestu, u svakom sljedećem poglavlju razotkriva sve mračnije tajne stanovnika Mista. Da bi se neke od njih otkrile, potrebno je potegnuti sve do Splita, do uskih uličica Geta u kojima se možda nalazi odgovor na pitanje Silvinog nestanka. U svakom slučaju, kroz ovo napeto štivo saznat ćete i mnogo toga o načinu na koji tragedije razaraju već načete obiteljske odnose, kako se snalaze nepoželjni i smijenjeni policijski inspektori u vrtlogu privatizacije, kako su nastajali junaci Domovinskog rata i tko je spreman ići dovoljno daleko da prikrije najstrašniji zločin.
autorica teksta: Ivana Grubačević
