„Znaš li, mama, što se danas dogodilo u školi? – rekla je Melita već s vrata. Znaš, na trećem katu…zapravo na četvrtom… Srušio se strop, znaš. Krov se srušio. Oni neće imati obuke sigurno deset dana, oni s najgornjeg kata. Jedna djevojčica je slomila nogu. Ja ti odjednom čujem: tres! Kažem ja Verici: „Čuješ?“ A ona: „Ne čujem.“ Pa opet: tres! Dvije djevojčice su stradale, slomile noge. Zamisli. „
O radnji knjige
Oni malo stariji sigurno se sjećaju knjige, ali i serije o plavokosoj, nestašnoj djevojčici koja je svojom bujnom maštom (da ne kažemo laganjem) izluđivala brata i roditelje. Naravno, riječ je o Meliti. Melita je živjela s vrlo brižnom mamom, tatom koji je pokušavao prestati pušiti i bratom koji nije prestajao jesti. Tu su još pas Sultan, kanarinac Finki, slikar Sjekira i mnogi drugi životopisni likovi. Radnja počinje kada mama dobije brzojav da mora otputovati jer je teta Melanija bolesna (ili kako bi Melita rekla: „Dobili smo važnu brzojavku. Čini se da se selimo odavde. Možda više uopće neću ići s vama u školu. Tata ide u vojsku, a mama i ja u…Rim. Ako odem, pisat ću vam. I poslat ću vam bicikla. Bok!“). Tada, u kući majčinsku ulogu preuzme Melita, a tata i Nenad odluče poduzeti sve da je nauče pameti i oduče od laganja. To dovodi do mnoštva nevjerojatnih stvari, i to toliko nevjerojatnih da ih čak niti Melitina neizmjerna mašta nije mogla predvidjeti.
Priča o djevojčici Meliti i njezinom laganju, iako je napisana na lako čitljiv i humorističan način, ima i dublje značenje. U knjizi se preispituje granica između dječje mašte i laži. Ona se dovodi u vezu i s prezauzetosti roditelja poslom kao i s premalo vremena koje mogu posvetiti djeci.
Ovaj klasik hrvatske dječje književnosti Ivana Kušana napisan je 1965. godine, a uz već spomenutu televizijsku seriju doživio je i mnoge kazališne adaptacije. Danas je lektirni naslov koji se čita u petom razredu osnovne škole.
O autoru
Ivan Kušan rođen je 1933. godine u Sarajevu, a živio je u Zagrebu. Diplomirao je i magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1956. objavio je svoj prvi roman za djecu Uzbuna na zelenom vrhu. Najveću popularnost postigao je pišući romane u kojima je opisao anegdote dječaka po imenu Koko (Koko u Parizu, Koko i duhovi, Koko u Kninu i dr.). Godine 2002. njegovi dječji romani digitalizirani su u Međunarodnoj dječjoj digitalnoj knjižnici u Washingtonu. Autor je i nekoliko romana za odrasle, proznih zbirki, knjiga autobiografske proze. Pisao je filmske i TV scenarije, a potvrdio se i kao dramski pisac. Bio je član je Europske akademije za film i televiziju iz Bruxellesa i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 20. studenog 2012. godine.
Pripremila: Morana Peranić
