Murakami nam donosi osam priča u svome novom djelu „Prvo lice jednine“. Kao što i sam naslov govori, sve su priče ispričane kroz prvo lice jednine, kroz svojevrsno sjećanje na neobične događaje i osobe. Čitajući o tim sjećanjima pripovjedača, ne možemo se ne zapitati dvije stvari: pripovijeda li ih ista osoba i jesu li to stvarna sjećanja? No to možda uopće nije važno, štoviše, ta misterioznost prepoznatljiva je Murakamijeva osobina.
Same priče su neobične, a ponekad i nevjerojatne. Ta nevjerojatnost najviše dolazi do izražaja u priči „Ispovijest majmuna iz Shinagawe“ u kojoj pripovjedaču majmun pere leđa i priča svoju životnu priču. Tu je i priča o izmišljenom jazz albumu „Charlie Parker Plays Bossa Nova“ koja i možda nije toliko neobična ako ste upoznati s Murakamijevim pisanjem. Naime, Murakami je veliki obožavatelj glazbe, osobito jazza i klasike te u svojim djelima često spominje glazbenike i albume koji njegovi likovi slušaju i vole. Sve to pridonosi atmosferičnosti i ambijentalnosti djela, a i odlična je prilika da se upozna s možda do tad nepoznatim glazbenicima.
Ove priče nisu iznimka te osim poznatog saksofonista Charlieja Parkera, Murakami spominje i Roberta Schumanna i njegovo djelo „Carnaval“ u istoimenoj priči te Beatlese i njihov album „With the Beatles“ u također istoimenoj priči. U priči „With the Beatles“ posebno je zanimljivo što pripovjedač pamti djevojku iz srednje škole s albumom „With the Beatles“ koji je privijala uza sebe, koja je bila prekrasna i čudesno lijepa i koja je obožavala Beatlese. Nju je pripovjedač vidio na trenutak, ali mu se urezala u pamćenje:
„I svaki put kad sam upoznao neku novu, kao da sam podsvjesno čeznuo za tim da ponovno proživim onaj čarobni trenutak kad sam u polumračnu školskom hodniku ujesen 1964. vidio prelijepu djevojku – i srce mi tiho ali mahnito tuče, dah zastaje, zvonce zvoni u ušima.“
U nastavku priče, pripovjedač nam govori o svojoj prvoj djevojci koja nije bila osobiti ljubitelj glazbe, njihovoj vezi i njenoj obitelji, a nama ostaje pitanje: o kome je zapravo bila ova priča? To je ta misterioznost koja je svojstvena za Murakamija i njegova djela.
Murakami uzima djeliće i fragmente sjećanja i uspomena te ih kroz unutarnji svijet promišljanja protagonista vraća u život. Na kraju ne znamo što je bila fikcija, a što ne, ali to nije ni bitno. Kao kada čitamo pjesme, najbitnije je ono što one pobuđuju u nama i o čemu nama govore. Možda svakim novim čitanjem otkrijemo nešto novo, a to je istinska ljepota pisane riječi.
Haruki Murakami rođen je 1949. godine u Kyotu. Njegova djela prevedena su na više od pedeset jezika. Dobitnik je mnogih nagrada i književnih priznanja kao što su Jeruzalemska nagrada, Nagrada Franz Kafka i Nagrada Hans Christian Andersen. Njegova poznatija djela su: „Norveška šuma“, „Kafka na žalu“, „Pleši, pleši, pleši“, „1Q84“.
Maja Šoljan rođena je Zagrebu. Među piscima koje je prevodila su George Orwell, Muriel Spark, Arthur Miller, Jack London, Philip Roth, Yiyun Li, Anita Desai, itd. Trostruka je dobitnica Kiklopa te dobitnica godišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca 2012.
Raspoživost knjige provjerite OVDJE.
Pripremila: Anja Kaltnecker
