Spisateljica i aktivistkinja Glennon Doyle autorica je knjiga „Love Warrior“ i „Carry on, Warrior“. Obje uspješnice zasjele su na prvo mjesto ljestvica bestselera New York Timesa i književnog kluba Oprah Winfrey, no knjiga koja ju je potpuno proslavila, koju i kritičari i čitatelji podjednako hvale upravo je naša knjiga tjedna, intimni memoari „Neukroćena“. U njima Glennon potpuno iskreno i bez uljepšavanja piše o svojim ovisnostima, mentalnom zdravlju i kavezu u kojemu je većinu svojega života bila zarobljena. Naizgled sretna, ispunjena i uspješna žena koja je mužu uspjela oprostiti nevjeru i čija je obitelj nakon mnoštvo terapija preživjela krizno razdoblje, Glennon nikada nije bila bolje. Ponovno je na vrhu top lista sa svojim novim romanom, putuje po zemlji i svoje mudrosti i lekcije dijeli okupljenom mnoštvu. No, iznutra, Glennon je zarobljena. Ona je u kavezu.
„Bila sam samo djevojka zatočena u kavezu, a stvorena za prostrana neba. Nisam bila luda. Bila sam vražja gepardica.“
Iz ovog citata na samom početku knjige predosjećamo sretni kraj. Izjava „bila sam zatočena“ vjerojatno znači da sada nije. No kako je do toga došlo? Kako se Glennon oslobodila svog kaveza, kako je smogla hrabrosti biti ono što jest, razvesti se, shvatiti da bez obzira što je majka, nije mučenica i zaslužuje živjeti punim plućima, zaljubiti se i potpuno prepustiti ljubavi i Abby, ljubavi svog života. Ženi, a ne muškarcu, iako je od najranije dobi u nju usađeno drugačije vjerovanje. Glennon je izgradila novi brak, novu vjeru i odnos s Bogom odnosno „unutarnjim Znanjem“, novi pogled na svijet i to po svojoj divljoj prirodi, a ne po indoktrinaciji i odgoju.
Glennon s nama dijeli najteže i najmučnije epizode svog života, ali i one najljepše. Priče nisu kronološki poredane, ali to ne predstavlja nikakvu teškoću u praćenju radnje. Gotovo svaka priča sadrži Glennonine životne mudrosti do kojih je došla razgovarajući s prijateljima, obitelji i gotovo uvijek „uranjajući u svoje Znanje“. Njena zapažanja i životne mudrosti često su prožete humorom, zabavnim dosjetkama i usporedbama pa čak i šalama na vlastiti račun. Zbog toga, te mudrosti i lekcije nisu usiljene i prepune klišeja, već životne, zabavne i uistinu inspirirajuće.
Također nam zbog toga nije teško povjerovati da je ova knjiga mnogima na vrhu ili pri vrhu top lista knjiga koje nam se urežu u pamćenje više nego neke druge. Ovo je jedna od onih knjiga koju biste htjeli imati i na vlastitoj polici tako da vam je u svakom trenutku na dohvat ruke, bilo da trebate poticaj, ohrabrenje ili malo mudrosti iz pera Glennon Doyle.
„Ako se ne osjećate dobro – ako osjećate jaku bol, ljute ste, čeznete, zbunjene ste – vi nemate problem, vi imate život… Nikada nećete promijeniti činjenicu da je teško biti ljudsko biće, stoga morate promijeniti ideju da je to ikada uopće trebalo biti lako.“
Glennon se, između ostalog, oslobodila svog kaveza zato što je odlučila početi osjećati sve. I sreću i tugu. Zaključila je da „tuga nije nešto što treba izbjegavati, već nešto što moramo tražiti“ i da je „tuga jedan od najvećih putokaza u našem životu“. Jednom kad nas tuga slomi, možemo se ponovno presložiti i postati apsolutno novi. Glennon je to i učinila.
Baš zbog toga što Glennon sada osjeća sve, i dobro i loše, osjetljiva je na nepravde u svijetu te je sa sestrom osnovala neprofitnu organizaciju „Together Rising“ koja je skupila preko 22 milijuna dolara za potrebite žene, obitelji i djecu.
„Mi možemo činiti teške stvari“.
Djelo je s engleskog prevela Vanda Podgoršek. Raspoloživost knjige provjerite OVDJE.
Pripremila: Anja Kaltnecker
