Cornelia Funke u svom je romanu Srce od tinte napisala da neke knjige moramo okusiti, neke progutamo, a samo rijetke prožvačemo i do kraja probavimo. Otok nestalih stabala roman je koji ćemo još dugo probavljati. Kroz radnju pratimo tri glavna lika u različitim vremenskim perspektivama; Defne je Turkinja, a Kostas Grk. Zaljubljeni su jedno u drugo do svoje srži, ali nalaze se na suprotnim stranama, usred grčko-turskih nemira sedamdesetih godina prošlog stoljeća na predivnom Cipru. Gotovo da možemo čuti ciparske cvrčke i namirisati miris mora i soli dok nam Elif Shafak opisuje njihovu borbu za vlastitu ljubav, mjesto pod suncem i neovisnost od obitelji.
Uz Defne i Kostasa, svoju priču nam priča i Ficus carica, odnosno smokva. Ona je čudnovat, ali mudar pripovjedač, čuvar sjećanja predivnog otoka, nijemi svjedok nesretne ljubavi i povijesni kroničar. Sve osjeti, sve pamti, sve razumije, a uvijek i iznova pruža utjehu. Pod njenim se okriljem pjevalo, plesalo, blagovalo, svađalo, mirilo, ljubilo i rastajalo. Defne i Kostas pod njom su našli svoje sretno utočište od znatiželjnih i pakosnih očiju, ona im je bila sigurna luka za polazak i pristanak. Kad je izbio rat i grad se pretvorio u ruševinu, ostala je stajati i dalje šireći svoje grane i čekajući svoje zaljubljene.
Nekoliko desetljeća kasnije, tinejdžerica Ada, rođena u Londonu, počinje se interesirati o zemlji svojih roditelja. Nikada nije posjetila Cipar, ali dio Cipra živi s njom u njenom dvorištu, šireći svoje grane i dišući zajedno s njom. Neponovljiva Elif Shafak nevjerojatnom lakoćom pripovijedanja isplest će divnu priču o obitelji, povezanosti, rodnoj grudi i ljubavi koja ne umire, smještajući je u povijesno-politički kontekst kojim želi skrenuti pažnju na sve one poginule za slobodu i svoju domovinu, koja god bila. Njezin nježan, ali iskren stil pisanja njen je zaštitni znak, liričnost izraza i umijeće pripovijedanja poznati su široj publici koja ju štuje, stoga ju ne treba dodatno predstavljati.
Mirna Čubranić odradila je lavovski posao prevađajući ovo djelo kako bi čitatelj točno osjetio ono što pri čitanju ovog djela mora osjetiti: mediteranski način života, patnju dvaju naroda, istovremenu sreću i nesreću dvoje zaljubljenih i toplinu ciparskog sunca koje grije sve one koji to mjesto smatraju svojim domom, bilo da su Turci, Grci ili sretne smokve koje ponosno žive zajedno s ljudima.
Raspoloživost knjige provjerite OVDJE.
Pripremila: Marija Cvetnić Hubak
