Kozmopolitskog svjetonazora i liberalnih stavova, Shafak je često nailazila na kritike pomalo zatvorenog turskog društva, ali unatoč tome već je godinama najprodavanija i najčitanija autorica u Turskoj. Njen uspjeh nije ništa manji ni širom svijeta, knjige su joj prevedene na čak četrdeset i sedam jezika. U hrvatskom prijevodu možete čitati sljedeće naslove: „Kopile Istanbula“, „Četrdeset pravila ljubavi“, „Palača buha“, „Čast“, „Majstor i ja“ te najnoviji „Crno mlijeko“.
Roman je autobiografski, a u podnaslovu navodi tri teme o kojima spisateljica progovara bez zadrške: pisanje, majčinstvo i unutarnji harem. Ponajprije je ovdje riječ o majčinstvu kao emocionalno složenom iskustvu koje je iz temelja promijenilo njen život i udaljilo ju od pisanja što joj je prije bilo posve nezamislivo. U pokušaju da osigura prostora svakoj od žena koja se nalazi u njenom unutarnjem haremu, upoznaje čitatelja s promišljanjima Elif književnice i Elif majke. A svoje iskustvo prožima s iskustvima slavnih spisateljica poput Sylvije Plath, Simone de Beauvoir, Virginije Woolf, Zelde Fitzgerald, Alice Walker, Louise M. Alcott.
Osim autobiografske priče koja će privući obožavatelje Shafakinog opusa, ovaj roman je i sjajna priča o ženskom pismu i ženskoj snazi. Spisateljice, žene, majke, udane ili rastavljene, bez djece, zaposlene ili nezaposlene, istočnjačke ili zapadnjačke kulture … Ženski duh i vrtlog emocija koji u njemu obitava opisani su znalački, s dozom nježnosti, pa čak i ironije.
Autorica teksta: Anamarija Stepanić
