Roman s engleskog juga mladog autora Barneya Norrisa, zanimljivog naslova „Pet se rijeka srelo u šumovitoj dolini“, predstavljamo vam kao ovotjednu preporuku za čitanje. Pet rijeka iz naslova su rijeka Avon i njezine četiri pritoke koje se u nju ulijevaju u blizini gradića Salisburyja, u zaista slikovitoj dolini koja je između ostalog i dom slavnog Stonehengea (kamene gromade spominjemo samo kao usputnu zanimljivost kako biste si mogli bolje predočiti scenografiju ovog romana).
Pet rijeka simbolično predstavlja i pet ljudskih života koji se iznenadno dotaknu u trenutku jedne prometne nesreće koja će im svima, na neki način, promijeniti život. Promiskuitetna prodavačica cvijeća (i opijata), pedesetogodišnja Rita, prva nam pripovijeda svoju gorku životnu priču, ispunjenu lošim životnim odabirima i neuspjesima, tugom i usamljenošću. Za njom slijedi ozbiljni šesnaestogodišnji Sam, koji se zaljubljuje po prvi put dok se istovremeno njegov voljeni otac suočava s galopirajućom bolešću. George Street, starac udovac koji pod traumom suprugine smrti sebe smatra odgovornim za spomenutu prometnu nesreću, tijekom policijskog ispitivanja razmišlja o jednom životu ispunjenom razumijevanjem i ljubavlju koji je smrću supruge nepovratno nestao. Usamljena Alison, na pragu četrdesetih, supruga odsutnog vojnika na položaju u Afganistanu i neostvarena glumica, nakon odlaska sina na školovanje u internatu ostaje sama u ne-zna-se-kojem-po-redu naselju za časničke obitelji gdje revidira svoj život i svoje snove bespovratno žrtvovane neukorijenjenom, nomadskom životu koji diktira suprugov posao. I na kraju Liam, mladić u dvadesetima, jedini je koji je zapazio povezanost svih sudionika i vidjelaca nesreće. Njegov strah od života i potraga za kako-tako sigurnim skloništem od zastrašujućih odluka natjerao ga je da se nakon fakulteta vrati u rodni Salisbury i trati vrijeme beznačajnim poslom zaštitara.
Cijelo vrijeme čitanja pred našim se očima oblikuje pet malih zasebnih drama, a poanta svake je da, koliko god patetično zvučalo, život ide dalje. Bilo da imate šesnaest, dvadeset i nešto, trideset, četrdeset ili sedamdeset godina, spoznaja da se nekako mora nastaviti ona je koja pomaže premostiti poteškoće na tom najtežem, ali i jedinom bitnom ljudskom putovanju.
„…jer je ono najgore od svega što se dogodi, osim ako izgubiš vlastiti život, to da se svijet nastavlja vrtjeti, te da neće biti izbora nego nastaviti se kretati kroz život, dan za nemilosrdnim danom… doći će vrijeme novih odluka, premda će jedino što ćeš željeti biti zaustaviti se i zuriti u svijet u plamenu. Neće ti biti dopušteno. Svijet ne stoji čekajući ni na koga. On ide dalje.“
Ma, teško je pobrojiti sve lijepe citate na koje ćete naići čitajući ovu knjigu, usputne misli koje ponekad svi mi mislimo, ali nezabilježene ispare i izgube se u magli ne-sjećanja. I vjerujte, neće vam biti žao ako svoje čitateljsko vrijeme potrošite na ovu priču o pet malih života koji su se na kraju sreli u jednoj velikoj rijeci.
Barney Norris rođen je u Sussexu 1987. godine, a odrastao je u Salisburyju. Nagrađivani je kazališni dramatičar i dramaturg, a „Pet se rijeka srelo u šumovitoj dolini“ njegov je prvi roman.
